pričala sam starom o nožiću džepnom kojeg mi je poklonio djed
nožiću sa sedefnom drškom srebrnoplavom
i kako sam ga izgubila bog zna gdje
i koja je to šteta
pa onda tražim gore nešto što si mi davno napisao
tvoj rukopis tražim
nešto tvoje tražim
i nađem nožić džepni
sa sedefnom drškom srebrnoplavom
i ne nađem tebe
samo nožić da se branim
poručuje mi djed
brani se
obrani se
kroz glavu mi prolaze na tisuće naših razgovora i pogleda dnevno
znači li to da ću ih tako lakše potrošiti
znači li to da ću ih s vremenom manje iskašljavati
znači li to da ćeš mi s vremenom bezbolnije i manje nedostajati
ili više
kako to točno ide
zapisujem tako iza svoga čela
svaki tvoj dodir
svako naše zajedničko šetanje, spavanje
kao da te mislim prepoznati i u našem budućem vremenu
nepozvane mi dolaze tvoje riječi ko u bunilu
kao da odlazim s tobom " u maglu, u zimu "
i boli dragi znam da boli neizdrživo
a onda mi zašumi u ušima i ruše se planine
ruše se planine uz ogroman tresak
u mojoj glavi u prsima
potresaju se gradovi ruše se drvoredi ko domino pločice
ruši se jedan dragi prepoznatljivi svijet
a ja se ne sklanjam
jer se ni nemam gdje skloniti
jer ništa pouzdanije od tebe nisam imala
al imam nožić džepni
sa sedefnom drškom
srebrnoplavom
Post je objavljen 04.08.2025. u 21:34 sati.