I u samoj Njemačkoj je prilično nezapaženo prošla vijest o smrti Horsta Mahlera, koji je za života redovito izazivao pozornost novinara i takozvane javnosti, osobe koja je u toj pozornosti neskriveno uživala. Na kraju se od njega toplo oprostio, jedan od rijetkih vršnjaka koji je do kraja ostao prijatelj s njim, hipi ikona Rainer Langhans, danas privlačan medijima jedino po tome što već dugo živi u samozvanom haremu s četiri žene, veći dio harema je prešao osamdesetu. Nacisti i antisemiti čije je stavove na kraju zastupao i zbog njih robijao šute, članovi njegovih bivših stranaka, a prošao je gotovo sve, isto tako, s takozvanog lijevog spektra ravnodušni, osim eto Langhansa, nekad pripadnika čuvene berlinske komune.
Horst je primjer kako povijest oblikuje neautentične osobnosti, egzibicioniste koji i umiru uvjereni da su čitav život ostali "svoji", nikad se nisu dali podvrgnuti vladajućim normama. Svi su ga se odrekli, ostat će obilježen samo kao ne više živi argument ispravnosti danas dominante političke teorije takozvanog slobodnog svijeta- "teorije potkove"
Odrastao je u nacističkoj obitelji, stric mu je bio nacistički visoki dužnosnik, otac vjerni vojnik partije, koji je, po navodu sina, 1949. nakon obiteljskog doručka, jednostavno rekao, život bez Hitlera nema smisla, otišao i izvršio samoubojstvo. Majka mu je poslije jednom uz suze rekla da u nekom koljenu ima i židovske krvi. Nakon završenog studija prava burnih šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća vodi uspješnu odvjetničku i neuspješnu političku karijeru, s obzirom na obiteljske korijene, čudnim izborom stranaka. Prvo je bio u socijaldemokratima, izbačen iz njih zbog "lijevih skretanja". Na sudovima je pak uspješno branio gospodarstvenike prestupnike i članove berlinske komune, manje uspješno lijeve ekstremiste. Nakon što su ga socijaldemokrati izbacili, kao odvjetnik se ubacio u strukture i bio jedan od osnivača RAF-a, gerilske organizacije dominantne u Njemačkoj sedamdesetih, s njima je prošao i vojnu obuku s Palestincima u Jordanu, ali su ga i iz RAF-a izbacili i izdali priopćenje o tome, tad je preuzeo beznačajne maoiste. Kad je uhićen osuđen je kao već bivši član RAF-a zbog zločina za vrijeme članstva na dugogodišnji zatvor. Počeo je već tonuti u zaborav, međutim pobrinuo se da ga se vrati u središte medijske pozornosti, odbio je izaći iz zatvora iako je bio na popisu onih koji će biti oslobođeni nakon jedne uspješne gerilske akcije, ostali su izašli i kud koji mili moji. U zatvoru je naime istaknuti liberal Baum završavao knjigu intervjua s njim. Nakon što se za njega založio tadašnji kancelar Schröder brzo je pušten na uvjetnu slobodu, kratko vrijeme bio član liberala (FDP), da bi konačno branio na sudu neonacističku stranku, kojoj je ranije pristupio, u postupka zabrane. Opet je izazvao pozornost medija vještim govorničkim bravurama, na kraju je stranka zabranjena, neki su poslije pristupili sadašnjem AfD-u, a sam Mahler je sad na novom postupku osuđen zbog negiranja holocausta. Umro je u dubokoj starosti, a na kraju se nitko s njim politički na ponosi.
Postoje dva dominantna politička modela danas, jedan je prilično logičan, tkz. politički kompas, a drugi je suvremena izuzetno popularna teorija potkove, po kojoj se ekstremi privlače i izuzetno su bliski, lijevi i desni, te se tako prema njima odnosi. Zadnje vrijeme pokušavaju teoretičari napraviti i psihološke profile ekstremista, nikad umjeren ni prilagođeni Mahler im je najbolji primjer za to.. Ja bih to prije strpao u psihološki profil jednog egzibicionista.
Mada sam jako skeptičan i prema testovima i dijagramima političkog kompasa, u Njemačkoj uoči izbora često ispunjavam Wahl-o-mat, veliki test pitanja iz svih životnih područja, odgovorima dobiješ rezultat, koja je politička stranka najbliža tvojim stavovima. Iako ne kalkuliram prije su mi uvijek pobjeđivali Piraten, danas ih već šiju die Linke i satirična stranka die Partei, te mi stranke jesu najbliže (oko 80 posto slaganja). AfD mi je uvijek zadnji ili predzadnji s oko 30 posto, mada znam da kod stalnog pitanja o ograničenju brzine vožnje na autoputovima dijelim njihov stav protiv, a "moje stranke" su sigurno za.
Otišao je jedan antisemit, zadnjih godina i antimusliman, čovjek koji je o svemu uvijek imao svoj prkosni stav, usmjeren ponajprije provokaciji većine i izazivanju pozornosti medija, otišao praćen ravnodušnom šutnjom i onih u čijem se društvu osjećao važan, a i Židovi su ignorirali odlazak svog mrzitelja.
Post je objavljen 30.07.2025. u 15:36 sati.