Financijski sam propa dragog mi Boga,
Toliko pari postola, ka da si stonoga.
I još si me stisla u kvarat našeg ormara,
Klaustrofobija klaustrofobiju mi stvara!
Znam da ste vi ženske za robom lude,
Ma nju ću oženit, reka sam, pa kako mi bude,
I eto bilo je i bit će, sam sebi sam kriv,
U stvari baš sam sritan šta još sam živ.
E jadno muško, kad more, a ne more bez nje,
Za oni kutić zadovoljstva čovik da bi sve!
Zato sve trpi, možda će jednom sve nevažno bit.
Ne valja kad samuješ i sam moraš ostarit!
Post je objavljen 07.08.2025. u 01:03 sati.