Nepovrat, u tome izgara moj kraj,
Dok blješte svjetla dozivajući zoru.
Pucaju brane jer diže se vodostaj,
I sav će mulj otići prema moru!
Nepovrat, nema tu izbora da te zakoči,
Sve napravljeno ne možeš povući više.
Oprosti starijima, da duša mirnije kroči
I ostavi djeci slatkiše...
Nepovrat, malo je tvrda ta riječ, kao kula,
Kao štit, al štit zna i pući!
Na kraju si opet samo jedna nula...
Što proživi život - život darujući...
Post je objavljen 18.11.2025. u 07:42 sati.