Marketing
Insalatissime i četiri kutije čaja
Maslowljeva teorija hijerarhija potreba
Po povratku sa sprovoda, nakon tatine smrti, sjela sam u fotelju čvrsto stegnutih šaka uprtih u rukohvate, i u njoj ostala nekoliko dana.
Sve dok nije počela popuštati napetost koja me do tada držala 24 sata na dan, tjerajući me da reagiram na svaki zvuk, svaki šušanj. Sve dok mozak nije prestao biti struna zategnuta do pucanja.
Sve dok ruke konačno nisam počela zabacivati iznad glave i njima obuhvaćati naslon.
Sve dok Ja ponovno nisam isplivala na površinu. Sve dok nisam postala svjesna činjenice da ništa ne moram.
Jer ničiji tuđi život više nije ovisio o meni.
***
U posljednje vrijeme mi nije bilo dobro. Ni fizički, a ni psihički se nisam dobro osjećala.
U pojedinačnim slučajevima obično jedno liječim drugim, nešto teže je kad oboje boluju. Mozak je sklon upijanju nefiltriranih informacija, a tijelo ih pamti. To je oduvijek bio moj kriptonit. Pomalo me tješi činjenica da bi nekakva obrnuta verzija vjerojatno bila puno teža, kao i ta da imam fotelju... pa sam ponovno utonula u nju. Prihvaćanje situacije kakva trenutno je, a ne lupanje glavom o zid kada kakav pred njom iskrsne, jedna je od dragocijenosti koje sam stekla kroz život.
B(l)og zna da to nije bilo lako.
Bila mi je potrebna kompletna detoksikacija.
Puno vode, puno čaja, ruke zabačene na uzglavlje, bijela plahta preko fotelje kako bih spriječila stražnjicu da se zalijepi za kožu, i puno serija. Kriminalističke. Psihološke. Drame.
Bez prestanka.
Dok su se slike nizale pred očima, pustila sam da nose i mijenjaju one već postojeće, ali mozak je istovremeno primao informaciju da je riječ o fikciji koja ne traži njegovu potpunu emocionalnu angažiranost... i tako se postupno opuštao.
Voda se pobrinula za ostalo.
Četvrtog dana sam ustala i skuhala prvi obrok. Znala sam već ranije što će to biti.
Salata s tunom i kus kusom mi je ostala u sjećanju još od prošle godine.
Ja se u životu nisam pretjerano najela gotove konzervirane hrane, a i to što jesam nije me baš impresioniralo, no ova salata je imala nekakvu zanimljivost koju... koju valjda nisam očekivala. Pa sam ju pokušala replicirati.
Nisam imala biserni kus kus, samo sitni, ali nisam ga upotrijebila, zamijenila sam ga radije bulgurom. Ispostavilo se da nemam ni kuhanog slanutka, samo sirovog... pa sam i njega zamijenila - kuku(kuku)ruzom. Skuhala sam i oslić umjesto tune i... i ostalo je manje-više isto.
Manje, vjerojatno, ali nebitno zapravo. Sastojci i tako nisu bili nikakva nepoznanica, stvar je u okusima.
A njima sam zadovoljna.
Post je objavljen 23.07.2025. u 13:41 sati.