Sela je za kompjuter da pogleda poštu.
Danima je pokušavala da se smiri, da stavi stvari na
svoje mesto, da sačuva ono najlepše iz ljubavi koja je
sada prošlost. Nikako nije želela da pobriše sve,
a ni da kaže bilo šta loše o njemu. Jer kad govoriš
loše o doskora ljubljenom, sebe ocrnjuješ...
Sa čežnjom je pomislila na dane kad ju je čekao
niz mejlova, sve jedan topliji od drugog. Nežno je
gledala ikonu Madone koju joj je doneo na prvi
sastanak. Da li su bili pod njenom zaštitom, dok
su se voleli?
Seo je za kompjuter da pogleda poštu.
Kompjuterski sto uvek ga je podsećao na nju, jer je
bio njen poklon. Svuda oko njega stvari su nosile
njen dodir. Sa ljubavlju ih je unosila u njegov dom,
praveći njihov dom. Stan postaje dom tek kad mu
se udahne duša. Udahnula ju je i svaki deo je
dobio njen pečat. Pomislio je da mu sad neka
druga uđe, ne bi joj mogao folirati da je sam i da
nema žene... svuda se osećala ženska ruka.
I osušena bela ruža na stolu, uspomena na njegovu
retku pažnju, koju je uspela sačuvati.
Ruža je sačuvana, ali oni nisu umeli da neguju
i sačuvaju ljubav. Njihove lepe reči govoriće neki
drugi ljubavnici. A reči teže od najcrnjih oblaka
uzela je oluja da prospe na grad.
Ponesite kišobrane!
(Bluz 2017)

Post je objavljen 25.07.2025. u 05:52 sati.