Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/recenzijefilmova27777

Marketing

Svinjari(je)

Tipkao sam nekad u bliskoj prošlosti o filmu koji je
izazvao kontroverze, kontorverzne reakcije u principu ne u onom smislu da šokira na način podizanja svijesti iako je to bila njegova namjera i koja je-iako nisam
pogledao (jer je standardno nakon premijere brzo povučen vjerovatno su tu doprinjele i zgražavajuće reakcije kojekakve klateži) ali po sadržaju samom u kadrovima vidjelo se i s ruba galaksije da isječci filma odgovaraju radnji koju ima. Ivan Livaković ima tu provokativnost šok terapiju kroz svoje satiricom filmove
a to je ono što je potrebno-ali prema satiri kao žanru posebno kad diraju "nedodirljivo" represivno skaču i protestiraju "domoljubne" struje. Najuvrnutiji hrvatski film općenito glupa kategorizacija koja je podložna različitim interpretacijama-pozitivnim i negativnim ovako u općenom kontekstu.






"Buntovni iskorak hrvatske kinematografije

Najnoviji film 'Svinjari', mladog redatelja Ivana Livakovića još je najavnim krvavim performansom na zagrebačkom Cvjetnom trgu podigao prašinu. ‘Svinjari’ u produkciji Interfilma, Fos filma i HRT-a, a u distribuciji Blitza su crna turbofolk komedija, koja obrađuje fenomene medijskog senzacionalizma i konstantnog bombardiranja vijestima u kojem se i najozbiljnije, najbolnije teme trivijaliziraju. Prikazuje fenomen medijske manipulacije, masovne histerije, žeđi za slavom i kako će ljudi učiniti sve da zadrže svojih 15 minuta eksponiranosti.

Najuvrnutiji hrvatski film ikad, kombinacija je humora Monty Pythona i South Parka za koje je karakteristična parodija, satira i crni humor. Stoga će brojni obožavatelji ovakve vrste humora doći na svoje. Važnu ulogu u filmu osim genijalnih glumaca također igraju kostimi, scenografija i rasvjeta, koji dodatno doprinose šarenilu kojim se htjelo prikazati konstantno bombardiranje vijestima, slikama, senzacijama kojima smo svakodnevno izloženi. U glavnim ulogama Damir Poljičak, Ivana Roščić, Iva Visković, Marina Redžepović, Miran Kurspahić, Ivica Gunjača, Ana Maras Harmander, Marin Radman, Senka Bulić i Nera Stipičević."



Ima već koji dan kako se pojedina klatež uzjebala oko Bella ciao i govora o "antifašizmu" na pulskom filmskom festivalu. Rezmirano je već milju puta i ovdje i po blogu-problem toksičnog ideološkog smjera u kojem država ide a istovremeno spadamo u samo dno Europe filmski festivali su jedna od rijetkih svjetlih točaka u svemu tome i to je ono čemu treba dati publicitet onaj najpozitivniji koji je moguć. Oni koji redovito prate ovaj blog sjećaju se emitiranja 8.povjerenika na filmskom festivalu u Beogradu oko kojeg nitko s te strane Dunava nije radio problem-štoviše film je kako i zaslužuje nakon gledanja dobio same ovacije. Umjetnost je da spaja. Toksični mentalni sklopovi će u svemu vidjet "četnike" i slična sranja potencirajući tako b+novu polarizaciju. Umjetnost zato spaja hrvatski film u Beogradu srpaki u Puli što je tu nelegitimno jazavci?

A usput sam naletio na još jedan ljigav portal ekvivalent narodu.hr možda još za promil i gori. Neću ovdje izdvajati što su tamo nalupetali pošto se radi o prevelikoj gadosti. Samo ću metodom linkanja ovdje ubaciti. Vidim teorije urote ih super idu-nisam niti očekivao manje. Srećom to nitko ne čita a oni koji i pročitaju doživljavaju kao sprdnju samo po sebi. Po kojoj to logici šuplje priče imaju argument kad je opće poznata stvar da stvari poput kazališnih predstava i filma povezuju ljude bez nacionalističkog kretenizma. Jer biti nacionalist znači biti kreten bez konkurencije. Ljudi od voska gostovanje zagrebačkog hnk u Beogradu hrvatski film u Beogradu srpski u Puli više se i ne broji filmskih i kazališnih događaja koji su se odigrali kod njih i kod nas. S druge strane nacionalistički klatež s hrvatske strane ekvivalent je onom nacionalističkom klatežu sa srpske. Koji razdvaja polarizira koji sputava umjetnost podvaljivanjem klipova i pamfletima.


image host
VEČERNJI


Tema Livakovićevog filma je provokativnost nešto slično Brešanovom filmu koja je ovo država s apsurdima podignutim na višu razinu onu čak izvještačenu koja približava apsurdnošću samom sliku stvarnih apsurda u reali s tim da su "svinjari" snimljeni prije Brešanovog filma. Glumačka postava fabula tema koja je uzeta na pik lokacije metafora sve je na svom mjestu i idealno kao rekvizit kao nešto što će i doslovno i metaforički ocrtat realnost.

A o "spornom" konceptu otvorenja pulskog filmskog festivala sa "Bella Ciao" rastipkali su se svi opskurni desni portali. Gledam po webu-tražim normalan izvor
nepristran bolesnim ideologijama koje polariziraju. Ne zanima me to zanima me samo festival i filmovi film kao umjetnost i skorlam tako ima li što? Ima li? mora biti skorlam dalje i evo jedan izvor koji ne piše o festivalu i konceptu njegovog otvaranja kao o nečem spornom i bez ideološke nabijenosti. Ali to nije sve našlo se i još izvora koji su bez te zatucane ideološke odrdnice izvjestili o događaju. Pula je ipak napredan grad koji ne dozovljava koncerte revljavcu iz Čavoglava i ima jedan od jačih i kvalitetnijih filmskih festivala-nažalost ovaj naš Zagrebački nije ni blizu tako popularan iako ima potencijala. Ono što kod našeg Zagrebačkog fali je veći izbor naše kinematografije dok na pulskom ih ima daleko više. Začji nasip sedmo nebo na lanjskom o kojem sam imao recenzije ovdje i ovdje svake godine je bar jedan naš film u nominaciji i to je ono što nas prema van legitimira kao nešto pozitivno. A evo i još jedne stavke o kojoj i sam konstantno govorim dokle više ta sranja s ustašama i partizanima?



"Svečani program na pozornici započeo je izvedbom hrvatske himne, koju je otpjevao Damir Urban uz pratnju gitarista Luke Tomana. Članovi Saveza udruga antifašista Istre podigli su zastave Hrvatske i Istarske županije, a potom je uslijedila emotivna izvedba pjesme 'Bella ciao' u interpretaciji pulskog zbora Praksa i uz pratnju bubnjara, koja je završila uzvikom 'Smrt fašizmu, sloboda narodu' i izazvala dugotrajan pljesak publike."



"Mnogi su se pitali je li ceremonija svečanog otvorenja 72. Pula Film Festivala između ostalog i odgovor na Thompsonov koncert, a sad se o tome oglasio i scenarist i redatelj Patrik Lazić koji potpisuje i ovogodišnje otvorenje festivala. Njegovu objavu na društvenim mrežama prenosimo u cjelosti:"




"Nekoliko rečenica o ovogodišnjem otvaranju Pulskog filmskog festivala koje bih, kao scenarist i redatelj istog, volio da ostanu zabilježene. Iako mi izuzetno laska da se nešto potpisano mojim imenom smatra kontrom jezivoj sramoti zvanoj Thompsonov koncert, koncept za otvaranje osmislili smo mjesecima ranije. Ovo je godina kada se u cijeloj Europi obilježava 80 godina pobjede nad fašizmom, i svatko normalan bi to trebao slaviti. Prosto, nije bilo dileme da je podjednako važno obilježiti taj jubilej uz 72 godine Festivala.

Istra je među prvima osjetila što je fašizam, među prvima se pobunila protiv fašizma, još 1921. pobunom labinskih rudara koja je ugušena oružanom intervencijom. A onda je uslijedio Marš na Rim. Sve drugo je povijest, koju bi trebalo znati. Dakle, imamo puno pravo slaviti pobjedu nad fašizmom na svakom koraku i na svakoj manifestaciji. Mnogi od nas su na tom učenju odrasli. Moja nona, od 80 godina, sudjelovala je u četvrtak na otvaranju, kao članica Udruge antifašista grada Pule koje smo pozvali da podignu zastave. Nona voditeljice programa sudjelovala je na otvaranju kao članica antifašističkog zbora Praksa koje su otpjevale Bella Ciao, pjesmu koja je nadživjela partizane i postala univerzalna pjesma protiv nepravde. Dakle, naše none su nam antifašizam prenosile cijele naše živote, i imamo pravo na to biti ponosni. Tome sam/smo htjeli dati omaž ovim otvaranjem baš u godini velikog jubileja."



Eto samo tek tako. Iskreno me se jebe za prošlost ali da se nađe. Zanima me sadašnjost i aktualni filmski festival. U samom festivalu i osmišljenom kocpetu
nema ništa sporno. Ima ako si limitirani pikzibner ali onda se žali upravi vodovoda. Ovo je samo još jedan u nizu primjera da umjetnost spaja ljude dok ih kvazipatriotske pjesme razdvajaju. Bella ciao u Livakovićevom filmu:





Scena prikazuje skup na smetlištu jedna od protagonistica filma je likvidirana pucnjem u glavu a oni iznad nje pjevaju "bella ciao". U bilokojoj drugoj varijanti-da je film sušta ozbiljnost (što konceptom i je ali ne i po interpretaciji) scena bi bila crna-u ovoj i je crna ali kao koncept crnog humora. Fali materijala iz ovako samo jednog kadra ali kako sam i naveo-kadrovi sami odgovaraju opisu filma. Tona medijskog smeća-stvarno smeće simbolizira i ono medijsko a deponij treba mataforički svatiti kao medijski prostor koji je pretrpan smećem. A ima i još isječaka službeni trailer konkretno:





Prvi kadrovi već daju na znanje-lik je sin bogatog vlasnika televizije koji proizvodi medijsko smeće. Vidi se i sijaset oružja kriminala apsurda kojekakvih paralelnih na prvu napovezanih situacija koje tako nepovezane postaju povezane. Vjenčanja sprovodi medijski hajpovi reference na sve što se događa u stvarnosti stavljeno u jedan talon.

"Sina vlasnika privatne televizije roditelji žele ubaciti u obiteljski business. Na njihovu nesreću potomak nije vješt u proizvodnji smeća... Hoće li ovo biti još jedna priča o nesposobnoj djeci koja su razočarala svoje roditelje iako su odrasli na zlatnoj žlici?!" to je vodeća premisa filma. Na premijeri tražila se ulaznica više. A negdje istovremeno pisala se i antireklama o provokaciji kao nečemu nelegitimnom i apsolutno nedopuštenom a provokacija i je poanta satire kao žanra. Da provocira da ironizira da ismijava to je specifičnost tog žanra.


Na isti način je samo još gori profil sad napravio dramu oko koncepta otvaranja pulskog filmskog festivala. Kao da ima nečeg nelegitmnog u koncpetu samom s kojim je programom i riječima otvoren i što je na istom netko iz Srbije (kao što nije nelegitimno bilo niti naš 8.povjerenik na festivalu filma u Beogradu 2019-e)
a ovdje je apravo sve na svom mjestu. Imamo sina medijskog tajkuna koji proizvodi medijsko smeće a isto to smeće-ono doslovno koje je u kadru-simbolizira ono metaforičko. Polarizacije svih vrsta adaptirane kroz jedan scenaristički i žanrovski koncept koji nije odgovarao svima. Razlika je samo derastična od pitanja ukusa i ideološkog predznaka ispred sviđanja/ne sviđanja. Nakaradni portali-kao da su što i je najizglednije-prepisivali samo jedni od drugih identične frazerske imbecilnosti. Elem brzinska referenca na taj "provokatorski" osvrt


"Može vam biti grozan ili super, rekao je redatelj filma 'Svinjari' Ivan Livaković.

Na premijeri u ponedjeljak u zagrebačkom kinu Kaptol Botique publici je scena klanja svinja bila previše šokantna, pa su uz gađenje izlazili iz dvorane.

Snimali smo način rada u klaonici i ubacili u film. Znam da neki nisu mogli podnijeti, ali trebamo biti svjesni kako se dobiva meso koje jedemo - istaknuo je Livaković koji je zadovoljan što je “Svinjare” prvi dan prikazivanja pogledalo 500 ljudi.

Htio je da film nikoga ne ostavi ravnodušnim, a smatra da nema ni previše golotinje u njemu.

- Razgolitili smo više muškarce nego žene - objasnio je provokativni redatelj. "




Sad smo došli do poante-a to je da film ne treba nikog ostaviti ravnodušnim. Satiricom žanr se vodi tom premisom. To je više pd zabave-to je i oblik društvenog eksperimenta koji je potreban. A naletio sam i na lošu recenziju nekog s telegrama.


"Gotovo nitko se nije smijao, ljudi su mahom bili razočarani, a dobar dio uzvanika napustio je dvoranu novog trendy kina još za vrijeme produkcije. Nije ni čudo. Svinjari su loš i promašen film i tu nema pomoći. A sve je moglo biti drugačije. Početak uistinu obećava. Neki razmaženi klinac (kojeg dobro igra Marin Radin, Livakovićevo otkriće), iz dobrostojeće zagrebačke obitelj, leži našmrkan. U boksericama je, bos, na trosjedu. U ruci drži daljinski i mijenja kanale pa zastaje na programu na kojemu zanosna voditeljica u crvenom, koju igra šarmantna i premalo iskorištena Iva Visković, najavljuje fenomenološke televizijske sadržaje. Film je dinamično montiran, zanimljiv i donekle šokantan samo prvih deset minuta."



Nitko se nije smijao? Doduše u samim online dostupnim isječcima i traileru nema stvari koje bi se moglo definirati kao komične ali ne znači da je kompletno bez humora. Satira je specifičan žanr i oni koji očekuju lom od smijeha bolje da s tim očekivanjima i ne gledaju kao što su se razočarali i kod Brešanovog filma jer "ima premalo humora" a ima ga savim dovoljno na svojstven način za satiricom film. Aktualna situacija s reakcijama na filmski festival u Puli i određene negativne reakcije na dotični film su mi bile inspiracija kao idealan primjer dvije relacije koje imaju tu zajedničku crtu-negativne reakcije. A nema bolje potvrde istinitosti od reakcija-kao što su negativne reakcije na film najbolje i najplastičnije potvrdile njegovu istinitost tako i reakcije na pulski filmski festival ništa bolje ne dočarava istinitost i argumentiranost istog od njih samih.

Post je objavljen 16.07.2025. u 21:36 sati.