- Življenje
Moj život je …
…. Jedna rijeka
ponornica
duboka koliko i široka sa bezbrojnim,
skrivenim mogućnostima u njegovim ponorima,
mnogo većim od onih u njegovoj plitkoj, vidljivoj, površini.
Tako je moguće podnijeti taj život, sve njegove virove i
vodopade. Tako, jer nisu sve stvari ono što im ime kazuje
i ono što im slutnje znače, one su mnogo više od toga,
više od ritmičnog ponavljanja događanja po ustaljenom,
poznatom obrascu koji se odvija sa gotovo kalendarskom
stalnošću i čini da se život sagledava pomalo unaprijed …
Moj život je takav …
… kao da sam se kamenjem na Boga bacala …
A život je sam po sebi moć, pa i takav je radi služenja.
Ne pitam zašto.
Možda,
u samoj činjenici njegovog postojanja čini nekom kaznu,
veću patnju, bol ili osujećenje …
Čudne su namjere Gospodnje!
Moj život je …
… Strpljenje …
Da, jedno veliko s-trpljenje,
Velika pasivna borba, iz dubina onih ponora,
koja ga čini mogućnim i podnošljivim …
Moj život je rijeka …
Nesuđena Lašva u koju nisam upala,
sačuvana nekom rukom;
Moj život je Moja rijeka u koju sam sama ušla …
Naši životi i zajednica svih naših patnji zavisi od toga
koliko smo jedni drugima ljudi
Jesmo li?
Svi oni (životi) meandriraju, poniru i izviru da bi se ulili u
jednu, veliku vodu poslije kraja, a prije početka u kome
zaborav više neće imati pravo na nadu, gdje su oni koji su
izgubili igru u svijetu, raj koji ostaje nakon što se materija
u svom vidljivom obliku, koji nas truje i satire, istutnji …
Zato, čuvajmo jedni druge, u mislima, riječima i djelima.
Post je objavljen 15.07.2025. u 09:48 sati.