razmišljam.
lažem.
ne razmišljam, već osjećam i to pobuđuje misli koje se nekontrolirano roje u glavi, pa to ostavlja dojam razmišljanja.
danas je moja glava ogroman, pretežak kamen koji jedva stoji uspravno i puno draže bi mi bilo da legnem i nastavim zauvijek spavati.
danas u meni nema ni tragova volje da ustanem i pokrenem se, naprotiv - danas želim svakom stanicom svojeg tijela ležati, spavati, možda sanjati i više se ne buditi.
buđenja su rijetko kada radosna u mojem osobnom svemiru.
objektivno - nema za to razloga, za ta neradosna buđenja.
subjektivno -to je tako. na žalost, rekla bih da nitko ne može živjeti život objektivno.
danas je moj rezervoar energije prazan. punjač nije na vidiku, a ja ga nema volje tražiti.
danas, dok ležim pored otvorenih balkonskih vrata i gledam moj predivni fikus (obična, svakodnevna sorta fikusa) kako nezadrživo buja i raste u vis, dok se divim tom lijepm cvijetu snažno zelenih, jakih listova sa crvenim moćnim izdankom na vrhu u kojem se sprema razviti novi, mladi list..gledam tu životnu energiju kako buja, kola, teče nezadrživo i stvara svoje nove kreacije kao totalnu suprotnost praznini u meni.
ja sam u vakuumu.
da li je neka nada ili utjeha u pomisli da je ovo matrix?
danas nije. ako je ikada. jer i matrix je stvaran.
danas svaku misao koja nosi i najmanju mogućnost da se od nekud probije trak svjetla do mene -majstorki blokiram preciznim, ubojitim i nemilosrdnim kontra zaključkom.
danas ......
Post je objavljen 10.07.2025. u 14:17 sati.