Marketing
Imali smo ......
„ Imali smo……. Nema dodatnih pitanja, daljnjeg kopanja po toj temi, iako su to oni možda priželjkivali, tako većina ljudi koji izgube djecu, sasvim razumljivo, ne žele ništa doli pričati, pričati i pričati o njima, otkad ustanu pa dok ne legnu, s kim stignu, jer tako mogu na nekoliko minuta zamišljati da su još živa. To je nešto što ne prolazi“. (J. H. „ Max, Mischa & Ofenziva Tet“)
Godinama sam si nametala prisilnu šutnju o tebi. Izvan razgovora koje bih inače vodila unutar svoga uma s bližnjima, susjedima, prijateljima ili bilo kime, nisam se usuđivala te riječi izgovarati glasno jer bih se unaprijed bojala šutnje s njihove strane. Pucnja u prazno. Riječi koje bi ostale visjeti u zraku i ne polučiti ništa. Također sam se bojala vlastitih reakcija. Jer bi mi se grlo steglo i nakon prve riječi već bi navrle suze. Pa mi je čak i bilo krivo što se sugovornici osjećaju nekako nelagodno radi mene. Godine su prolazile i možda pred godinu ili čak i manje, počela sam prvo s pokojom rječju ili dvije, potom s cijelom rečenicom govoriti nekome o tebi, sjetiti se neke crtice iz tvoga života, oživjeti te na trenutak. I dalje ništa osim kimanja glavom ali meni je važna ta glasnost, to razgrtanje zavjese i tvoje izvlačenje u javu. Jer više ne počinjem plakati nakon prve izgovorene riječi, čak i spomena samo tvoga imena te mogu završiti rečenicu ili događaj. Udahnuti ti časak stvarnosti. Život na neki način. Nisam više ona koja samo prima informacije od drugih već se uključuje u njihove priče. Sad te mogu suprotstaviti njihovoj djeci, unučadi, bilo kome. Jer smo živjeli stvaran život, gotovo punih 24 godine i ti nisi tlapnja, ti nisi nečija neugodnost i nisi netko koga treba skrivati.
Usprkos tomu znam da te nemamo punih 19 godina.
Post je objavljen 01.07.2025. u 11:38 sati.