Srušila sam svjetove od karata,
krov i zidine dvorca Ganglota.
Užgala sam haljinu od brokata
i spalila šize kraljičina života.
Sada dramim u žrvnju besmisla
i pitam se jesam li pogriješila,
jer dan nakon djela nesuvisla
bizarna me dubioza preplavila.
Prtljam po ostacima ruševina,
gasim još zadimljena zgarišta,
kad iznebuha grune me taština:
Poet bez maštarija… ima li išta?!
Iz pisaljke šiknulo je radovanje,
kada tintom izlih temelje za dvor
i Kralju šutnje kad vratih postojanje,
u ludari koju obožava pjesmotvor.
Post je objavljen 01.07.2025. u 11:26 sati.