Nadživjesmo čežnju, trpljenje i beznađe,
smirujemo misli i treptaje duše
duboko žaleći što do krhkije građe
izgurale su nas godine koje minuše.
Umorilo nas je zurenje u prazno,
ponad samoća zamrznute tišine,
nemiri, koji smiješili su se ljubazno,
i oprezom gašene erupcije mučnine.
Bili smo kao dva cvijeta neubrana,
u tihim staklenicima, skriti od oluja,
a kada nam vanjština posta naborana,
shvatismo da život pokraj nas prohuja.
Smrknuti i bezvoljni, razočarani,
iscrpljeni od sanjarenja i obmana,
u slijepu ulicu, u kut života stjerani,
vidamo tucet neiscijeljenih rana.
Nismo se izgubili u svijetu snova,
ali grijehe bježanja plaćali smo
nezasitnim mislima, punim otrova.
S otrovom u krvotoku i ostarismo.
Krmeljavo ufanje brišemo s očiju,
na usnicama škrguće ogorčenje,
proklinjemo ponos, imetak i poeziju,
jer u grob ponijet ćemo tek neostvarenje.
#slavicajuhas #slavicalavica
#zgodnonezgodna
#nemirland #kaktusfield
#poezija #audiopoezija
#poetry #audiopoetry
Post je objavljen 01.07.2025. u 11:25 sati.