Marketing
ŠTA MI SE TO DESILO?!
Dan je počeo normalno i uhodano.
Provirim kroz balkonska vrata da vidim trenutačnu temperaturu, odjurim do toaleta zbog prirodnih razloga, stavim veliku džezvu na plin -za čaj i kavu grijem vodu istovremeno. štednja, racionalnost i lijenost su "strašna" kombinacija. često se sjetim kako je onaj jedan genijalac (možda Steve Jobs ili slično) rekao da rado zapošljava lijene ljude, jer oni probleme rješavaju u najkraćem roku!...ta sam! nikad okolokere ni na mala vrata.
u moju kavu uvijek (odnedavno) ide i malo cimeta da bude "kristmasi" -kako to pravi Berta za Charlija Harpera 
zatim, dvaput uzastopce kihnem . ne znam zašto, valjda alergija na život općenito.
u normalnoj situaciji, vratim se u krevet, ali -moj krevet je razvučena fotelja smještena tik do balkonskih vrata, vrlo volim svježi zrak. tik pored je i polica s knjigama i koječime što ni ne znam nabrojati, a lijevo tik do mene je stol sa 1,285,346 sitnica...sve nadohvat ruke, sva prilagođeno mojoj urođenoj sklonosti da se što manje krećem. (postoji neprovjerena teorija po kojoj sam u prethodnom životu bila onaj mali, čudesni ljenivac koji se toliko malo kreće da se na njega uhvati mahovina - moja srodna duša
)
ovih dana, svako jutro tu se uvalim okružena svime što mi treba i ne treba i čitam - trenutačno je to jedna meni sjajna knjiga o kojoj vam neću pričati, jer zahtjeva jaaaako široke horizonte, maštu i vjeru u sve. a, malo je ljudi s tom kombinacijom vrlina. mogli bi biti u iskušenju da mi popujete
, a tu vam priliku neću dati volim ovu knjigu i s užitkom čitam malo po malo da traje što duže.
i onda se DESILO!
ne znam šta je TO bilo.
vrtim film unazad....čudno mi izgleda, ali možda je lavinu pokrenio GLS-ovac pozivom da siđem po paket. to me istjeralo iz kreveta, hitno sam se preobukla, ćapila lovu u šaku i sletila niz 60 stepenica! ŠEZDESET STEPENICA x 2 = sto dvadest stepenica! ako to nije temeljito razgibavanje onda ne znam šta jeste....
ovo je poremetilo sveukupnu ravnotežu molekula i energija u mojem organizmu, neki čudni motori su zabrujali, iz dubina mojeg bića pokrenio se tzunami i desilo se čudo ili čarolija, sve oko mene je jurnilo , zavrtilo se, stvari su se pokrenule i podmetale pod moje ruke koje su same od sebe čarale, bajale, plele, mrsile, gladile, ribale, brisale, čupale, sadile, glancale,bacale i slagale, peglale, vješale, skidale, rastezale i neumorno izmišljale nove poteze ...
totalni poremećaj u mojem mirnom, tihom svemiru, nenajavljena erupcija vulkana s kojom je bratski surađivao i vjetar što mi je s balkona srušio praznu posudu za cvijeće - još 2x60 stepenica dole i gore! sve u jednom danu.
o, kako je lijepo stati pod tuš!
a, sada odmaram na najjače sve moje jadne izmučene mišiće koje pokreće plemenita plava krv ljenivaca nenaviklih na fizikalije.
Post je objavljen 30.06.2025. u 23:52 sati.