Marketing
Zrmanja
Zrmanja je bila hladna.
Dan je pržio 40.
Vjetar je puhao na mahove,
snažno.
Sve je treperilo,
šumjelo,
ljeskalo se.
Misu smo imali na otvorenom,
među vrbama,
ispod jablanova,
uz rijeku.
Svećenik je došao iz Gospića,
prije je radio na baušteli,
uz večeru je pivo otvarao nožem.
Noći su bile grozne,
sparina u šatoru,
okrene se jedan,
okrećemo se svi,
Maloj sve nepoznato,
sumnjivo,
nema uhodane rutine.
Ipak,
imam najviše fotografija nje kako spava,
jedino sam tad imala vremena uzeti mobitel.
Velika je sa grupom djece svih dobi
trčkarala bosa po kamenju,
kroz plićake,
dubanjke,
hvatala punoglavce,
"surfala" brzacima.
Pamtit će ova tri dana ko deset dana.
Bilo je naporno,
odvikla sam se od grupa ljudi,
od dijeljenja svojih jutara i svojih večeri s drugima,
manjak komfora,
"tuširanje" u rijeci,
pranje suđa u rijeci,
pranje zuba u rijeci
divlji kamp,
u divljem kraju.
Srpskom kraju.
A mi pjevamo Kraljice Hrvata na kraju mise.
Hrvati na hrvatskom tlu,
ali u srpskom đepu,
smijemo li tamo biti što jesmo?
Sve je mirno,
ali neke misli prelete,
neke teme se same nametnu.
Prije spajanja sa Krupom,
Zrmanja je "mala",
divlja,
zelena,
blistava,
rajska.
Plava vretenca lete po svuda,
žabe krastače noću istražuju šatore,
zmije se sunčaju na granama iznad vode,
pauci veliki i dlakavi,
(jedan je odlučio putovati,
sinoć sam ga iz kofera izbacila na terasu),
lastavice oblijeću,
hrane ptiće u vrbama ponad naših glava,
a komaraca skoro ništa,
pojedu ih žabe,
vilin konjici,
i ptice,
a voda je hladna i prebrza za njihovo gnježđenje.
Lubenica se hladila u rijeci,
gajbe velebitskog su se hladile u rijeci,
ja sam se hladila u rijeci.
Bilo je naporno,
al pamtit ću samo ljepotu,
život,
i zelenilo.
Sutra na posao.
Post je objavljen 30.06.2025. u 08:37 sati.