Ovu planinarsku obilaznicu prošla sam s drugovima iz PD Izletnik. Iako smo još u siječnju nadobudno rezervirali cijelu kuću u Koretićima, u svibnju nas se skupilo ravno 10. Teško mi je pojmiti da je to bilo skoro prije 2 mjeseca, dosta se stvari izdogađalo, a došlo nam je i ljeto. Čega se uopće sjećam i kako je prošlo? Odlično, domaćini iz PK Scout zaista su divni, dogovorili smo s njima hranu, a i počastili su nas palačinkama. Iznenadilo me koliko je društvo kul - popeli su Elbrus, vrh Lenjin (7134 m), većinu alpskih vrhova (Monte Roso, Gran Paradiso, Mont Blanc...) i sl. itd., a nigdje velikih egotrofeja, nemaju neki "reach" na društvenim mrežama, uglavnom, naglasak je na druženju, a manje na agencijama, turizmu i eksploataciji (ako to uopće smijem spomenuti danas). Scoutski centar u Koretićima je samozatajna oaza s izvorom vode, potpuno opremljenim kompleksom (kuhinja, spavaonice, wc, tuševi, ravnica za kampiranje...), tako da smo tamo uživali, iako je tada bilo još hladnjikavo spavati, no imali smo hrpu deka.
Nego, da se ja vratim na izvještaj o samom putu po (gle li čuda opet) zakucima Samoborskog gorja. Ekipa je bila homogena, najdraže pauze su bile kada bi netko od ekipe ugledao krčmu u selu, pa smo obavezno sjeli i osvježili se. U nedjelju su nam se pridružile 3 cure i jedan pesek planinar, te smo zajedno prošli dobru dionicu puta. Sam put je dobro markiran, a vrijeme je bilo idealno, proljetno, bez kiše. U dva dana prošli smo 50+ kilometara te oko 4,8 km visinske razlike, pa se može reći da je ovo jedna malo teža ruta koju je svakako najbolje i najljepše proći s društvom. Zahvalna sam što se izlet uspio realizirati, a neki su već zazivali sljedeću obilaznicu, poput 4 rijeke Karlovačke (koju je naj proći s bajkovima), pa tko zna...
Za kraj, nas par je dobilo i značkicu PK Scout kao uspomenu, a tu ostavljam i mali kolaž. 

Post je objavljen 29.06.2025. u 14:18 sati.