...nigdje nikog, pustinja....
osim na mojoj kopakabani, gdje se lagano roštiljaju ko sardine poslagani i nagurani jedan do drugoga, bijeli prašćiči što ih život okrutno uskrati za tamni afrički ten, pa sad očajno vataju D vitamin i boju, boju, boju, dajte nam boje, jer utjehe nema u 50 nijansi bijele kojima nas obdari grka sudbina i šaljivi svemir što nam se sad cereka sa svojih beskrajnih bespuća nama nedohvatljive zbiljnosti, ajme ženo stavi točku, nisi krleža!
ako skupin na hrpu dovoljno volje, snage, karaktera, upornosti, e ona ću ponedjeljkom ujutro biti i ja tamo, ali u doba kad nema skoro nikoga i bazeni su samo moji, pa se osjećam ko da sam bogati kalifornijski oligarh. 
a voda plava, mirna, bistra, hladna, pozivajuća i obećavajuća, baš kao da se cijeli prethodni vikend nitko od stotina i stotina kupača nije drznio malo povećati vodostaj bazena....upotrijebite maštu, jer ja pazim kako se zražavam.
a, moguće se parkiram uz dravsku obalu na novodonešenom bijelom pijesku kojim grad potkupljuje svoje glasače da izađu na izbore, jer na tom mjestu sam se brćkala odrastajući uz hladne riječne valove, muljevito neravno dno puno dubokih rupa u koje odjednom propadneš i nenamjerno se temeljito i munjevito smočiš i osvježiš -dravu nije briga što si šćeo polagano ulazit i dlanom se kukavički malo po malo zapljuskivat njezinom smeđom vodom da izbjegneš temperaturni šok....jok. drava ima svoje smicalice i ti il si spreman ili nisi -na isto ti dođe.


Post je objavljen 29.06.2025. u 12:35 sati.