Marketing
Šolta
Kada bi čovjek smio maštati - onda bi kazao: ovako kako izgleda Šolta, tako je mogao izgledati hrvatski turizam. Infrastukture taman toliko da pokrije sve što treba; gradnja na gornjem rubu izdrživosti ali u okvirima razumnog; u nekim mjestima čak u centru niti nemate ništa do li kamenih kuća - kao recimo u besmrtnim Grohotama. Pri tome, ne mogu ne šapnuti vam i što se dešava s "našim" turizmom: objekat kojeg smo iznajmili vodi Slovenac a dućan u blizini Mađar, kao i agencije za krstarenja, rentanje bicikala i čamaca; u restoranima, dućanima, kafićima i za posljednjim miješalicama za beton rade Bosanci, Srbi, Nepalci. Riba se u Rogaču ne može kupiti niti iz barke, u sedam ujutro; našeg čovjeka možete vidjeti na trajektu, zidiću pored Studenca ili u prodaji karata i turističkih drangulija.
No, vratimo se mi u Grohote; Grohote su nešto posebno; jer žena mog života, odmah čim stanemo u njima prvi put na kavu - zaljubi se u to usijano bijelo zlato i svakom prilikom kada prolazimo pored one stare škole ovlaš šapne - daj, stani samo na par minuta. Onda prošećemo oko Kaštela i oko stare crkve i groblja sa grobom pjesnikinje; udahnemo svježinu pradavnih dudova i pogledamo na sve strane, dokle god pogled seže iz hlada - pa nastavljamo dalje.
Dalje; to je otprilike ovo što je prikazano na fotografijama; s tim da svakako treba posjetiti obje krajnje točke, Maslinicu na zapadu i nevjerojatnu Stomorsku na istoku, u čijoj smo uvali Dolac večerali nezaboravne delicije u skromnoj konobi koja nudi i rožatu i caponatu i gulaš od hobotnice i prženu ribu i sve - osim domaćeg dobričića kojeg smo ipak na koncu - da bismo nekako sačuvali uspomenu u nekim drugim vremenima, kada naiđu zime i preostanu samo sjećanja - odlučili odlučili sačuvati; za drugi put.
Dobričić, to je povijest sadržana u gutljaju, jer to vino - ako je vjerovati internetu - čak više služi za popravak crnih vina nego za potrošnju u čistom stanju pa se čisto sortno osim kod proizvođača na otoku i ne nalazi u prodaji. Križanjem autohtonog dalmatinskog crljenka kaštelanskog koji se preko Velike bare naziva zinfandel i dobričića nastala je tako sorta plavac mali crni - i baš je zato dobričić zanimljiv i za nas koji o vinima znamo malo ili skoro ništa. Dobričić je naravno, popijen, pa je nepristojno slikati praznu flašu; već smo je uvalili susjedu za u Kaufland.
Krećemo tako s ovom kućom u Nečujmu u kojem smo prvu kavu popili (kako je izgledalo) stol pored znamenitog bradonje, legendarnog urednika i pisca raznih bilježnica, koji me onako iznenađeno prostrijelio pogledom videći isto tako nekog prosijedog bradonju kako prilazi nedaleko njegova stola. Kava je bila nezaboravna, jer legende o Nečujmu sve su istinite, a ova kuća na fotografiji se radi i dograđuje, pa nije moguće ući, no eto što kaže wikipedija: mnogi su splitski plemići na Šolti imali svoje posjede koje su redovito obilazili u tradiciji renesansnog ladanja, pa je na imanju svog prijatelja Dujma Balistrilića u uvali Nečujam boravio i sam Marko Marulić dok će oko pola stoljeća kasnije Balistrilićev omanji ljetnikovac biti mjesto književnog i kulturnog hodočašća drugog velikog pjesnika, Starograđanina Petra Hektorovića što svom spjevu „Ribanje i ribarsko prigovaranje“ (1556.) opisuje ribarenje kojem je konačni cilj bio posjet Nečujmu i sjećanje na Marulića. Tako ova pitoma nečujamska uvala simbolički vezuje dva ponajveća hrvatska renesansna pjesnika.
Pothvat potonjeg zabilježen je i na ovom kamenu, a ako niste - onda bih vam svakako preporučio da na tu temu čim prije pogledate sjajan domaći film "Ribanje i ribarsko prigovaranje".
Kula - kaštel Slavić u Grohotama sagrađena je u 17. st. i sastoji se od dvije spojene kule a u prizemlju bješe cisterna presvođena bačvastim svodom. Sa zapadne strane dograđena je nova, četverokatna kula pravokutnog tlocrta. Nakon što je kaštel izgubio obrambenu ulogu koristi za stanovanje, a danas se u njoj nalaze prostorije općine Šolta.
Ovo je, naravno, predivni i ukusni motar; pomorci su njegove listove u prošlosti nosili ukiseljene u octu na svoje plovidbe kao sredstvo protiv skorbuta. Sušenjem listova dio eteričnog ulja ispari, pa se mogu prirediti jela s blažim mirisom, a koristan je i kao diuretik.
Grob Vesne Parun; treba li tome išta dodati. Možda samo ovo; da se čovjek na tom mjestu okrene oko sebe; zašuti; uhvati se s onim do sebe za ruke, pa tako počeka neko vrijeme; da tuga prođe i da pođemo dalje kroz ovaj bokun ljepote.
Na koncu, možda ne najljepše mjesto na otoku, ali svakako ono koje me se dotaklo do srži. Do uvale Kašjun moguće je doći strmim spustom sa Starog puta koji iznad Rogača vodi prema Grohotama, pa se onda nakon kupanja i uživanja u njoj čovjek može praktički u izohipsi prošetati susjednim uvalicama prema zapadnoj punti rogačkog zaljeva; tamo gdje pristaje trajekt - i onda se ponovno uspeti natrag na glavnu cestu. Taj krug radio sam ranim jutrom, dok je Ona još spavala a ja hvatao prve korake i energiju za dan. Naravno, oboje smo posjetili uvalu Kašjun polaganom šetnjom po ravnom trećeg dana uvečer - i bilo je toliko lijepo da smo gotovo preskočili večernje piće i šetnju Grohotama.
Doći na Šoltu nije baš neki podvig; sat vremena od Splita; smještaj je u ovo doba godine tek malko skuplji nego li je u nekoj Češkoj ili Poljskoj u kolovozu; što se mene tiče ionako nisam više za more u sedmom i osmom mjesecu; s moje strane - preporuke za lipanj ili jesen; svakako.
Post je objavljen 28.06.2025. u 06:53 sati.