Naučeni ste da sam ja vreća za udaranje, jastuk za izbacivanje frustracije i bijesa nakupljenog u vama... a sada, kada sam rekla dosta, kada više ne želim sebi dozvolit da filtriram vašu bol kako bi vama bilo lakše, ja sam negativna i durim se bez veze. Žao mi je što ne vidite sebe, što ne znate koliku bol mi nanosite godinama, koliko noći sam zbog vas jecala i plakala u tišini i samoći. Koliko puta sam pravdala vaše riječi i djela iz ljubavi i nade da vam je istinski stalo do mene, a ne samo mojih “usluga”. Osjećam se kao da kidam dio svoje duše i srca, ali ne boli toliko jako kao što sam mislila da će boljeti. Čak osjećam i neku čudnu mirnoću i snagu... Bojala sam se, uvjeravala sebe kako ću bez vas biti izgubljena ne shvaćajući koliko sam izgubljena s vama ili zbog vas. Vrijeme je da odbacim utege koji me drže na zemlji, okove koji sprječavaju moja krila da budu raširena i oluje koje me ometaju da letim slobodno.
Vrijeme je da napokon prihvatim savjet starog mudraca:
-”Bolje sama nego u lošem društvu!” (Taman da ti je društvo obitelj)
Toliko sam čvrsto držala oči zatvorene zbog straha od samoće da nisam vidjela kako sam odavno već sama. Odavno već nisu ljudi uz mene na koje sam potajno računala. Sama sam ali nisam usamljena. Sama sam ali nisam više prestrašena. Sama sam ali nisam nemoćna. Sama sam ali ne i usamljena na ovom putu natrag k sebi.
Post je objavljen 26.06.2025. u 16:54 sati.