Gospođa Stefanija, je rijetko izlazila iz stana, zadnji put je bila vani kad je išla glasat za Tomaševića, koji je antifašista i pravi zagrebački dečko.
Štefanijin muž zastavnik prve klase Jovan Salopek bi glasao za komuniste, on baš nije volio pedere pa ne bi glasao za Tomaševića, uvijek je glasao za komuniste, dok nije tamo nekad devedeset prve s kolegama iz Maršalke otperjao za Srbiju.
Jovan je sa sobom odveo i djecu, a Stefanija je ostala čuvat stan na Savici, da se njeni jednom imaju gdje vratiti.
Jovan je umro prije nego li se vratio, poginuo je negdje u Bosni ratujući s muslimanima, djeca su živjela u Švedskoj, jer su zahvaljujući majci imala hrvatske papire i bili građani europske unije, ljetovali su na Jadranu, pa se kćer zaljubila i udala za Dalmatinca.
Za dva tjedna će bit Thompsonov koncert, u udruzi umirovljenika su svi bili zgroženi, pogotovo Dragica koja im je u udrugu prije parlamentarnih izbora dovela neku Danicu iz esdepea za koju su kao trebali glasat.
Štefanija je bila jako aktivna u udruzi umirovljenika, i stalno je dežurala u parku u Savici, kad su se borili protiv gradnje crkve i onog hercegovačkog bandita.
Kao i većina njenih prijatelja sa Savice, koji su dobili vojne stanove mrzila je hadeze, i naravno Thompsona.
Međutim nije više u ništa bila sigurna, njen zet Dalmatinac i hadezeovac je njenu kćer nosio kao malo vode na dlanu.
Njeni unuci su pak bili veliki hajdukovci i obožavali su Marka Livaju i Luku Modrića.
Jedva je čekala da joj dođu onako slatki u novim hrvatskim dresovima, koje su kupili baš za Thompsonov koncert.
Stefanija je pomislila kako im se deda Jovan sigurno okreće u grobu, i kako će njeni susjedi sa Savice okretati očima, ali nije je bilo briga, s njom i njenim unucima je bilo još pola milijuna onih koji znaju što je bilo, i niko im nije mogao, baš ništa.
Post je objavljen 23.06.2025. u 20:01 sati.