Muž uređuje terasu,
već je ubio mahovinu,
meo,
usisao
(imamo zeleni tepih),
pa minivošem oprao,
pa se onda sjetio da će vanjski zid objeliti,
pa ga treba prije oprati,
pa je oprao zid minivošem
i zasrao tepih,
pa je opet pomeo,
a onda išao krpat neke rupe na zidu,
pa špahtlom otkidao sve labavo,
pa opet zasro tepih...
I tako to ide u krug,
on uređuje terasu.
Ja sam svoje već odavno obavila,
posadila cvijeće,
i njega zalijevam.
Već je ljeto,
a on cijelo proljeće uređuje terasu.
Pijemo ujutro kavu na terasi,
samo razmaknem alate,
pur pjene,
aklilne kitove,
mašinerije,
crijeva razno razna,
i guštam,
jer ...
mame znaju zašto.
U kasnu jesen,
možda tamo tik pred zimu,
bude jedan dan,
jedno jutro
ili kasna veče,
možda zadnja u godini,
kad će terasa biti zaista sređena,
i ja ću ju obuhvatiti pogledom,
zahvalna,
na bučnom,
neurednom,
divljem
ljetu iza nas.
Post je objavljen 21.06.2025. u 16:14 sati.