Marketing
Ispovjest još nerođenog djeteta...
Nastala iz ljubavnog čina, moja prva ćelija
hrli drugoj u zagrljaj. Zaplesale su.
To je ples tijela koje nije tijelo, ples srca koje
nije srce, ples mozga koji nije tvornica snova,
a to sam ja.
Godine, stoljeća i tisućljeća se smjenjuju,
ja sam ćelija, molekula, riba, gušter,
četvoronožac i dvonožac.
Tu sam od Hominida do Homo Sapiensa,
Čujem majčin smijeh i ja se smijem s njom,
njen plač i plačem s njom
osjećam ritam njenih koraka, osjećam odkucaje
njenog srca.
Tiha glazba mjesečeve sonate stvara ugodu.
Tamo vani je lijepo, mislim i osjećam ugodu,
radujem se susretu
s tim još nepoznatim, tek naslućenim svijetom.
Bolno probijanje u novi svijet izdahom izaziva plač,
a svježina zraka budi ritam disanja.
Majčino mlijeko mi daruje osjet okusa,
bjelina jastuka osjet mirisa
majčini dlanovi osjet dodira, majčin glas osjet sluha,
majčino lice osjet vida.
Dijana Jelčić
Post je objavljen 18.06.2025. u 17:27 sati.