Zaista,u mračnim vremenima živim!
Bezazlena riječ je glupa.Vedro čelo
Znak je bešćutnosti.Taj,koji se smije,
Samo još nije primio
Poraznu vijest.
Kakva su to vremena,kad je
Razgovor o drveću gotovo zločin,
Jer uključuje šutnju o tolikim nedjelima?
Bertold Brecht
Brecht ovom pjesmom utjelovljuje naše vrijeme, kazuje nam istinu
o neznanju onih prije nas. Duhovito dosjetljiv, nepomirljiv kritikčar
stvarnosti nastojao je ostvariti vlastito, tzv. »epsko kazalište«.
Majka hrabrosti, Dobar čovjek iz Sečuana, predstave s
opjevanim njegovim songovima ostale su u sjećanju.
Drago Mlinarec, pionir rocka je uglazbio njegove songove
A čovjeku onom što glasno se smije,
samo što dijete ubijeno nije,
nedjela, zločin, nepravda svuda,
kako da budem sretan i mudar,
ćelija hladna moja je soba…
Upoznavala sam Brechta kroz glazbu prijatelja glazbenika.
U teatru Gavella je čest gost za glazbene trenutke.
Brechtov Švejk u drugom svjetskom ratu,
ŠVEJK pjeva,
Svoju bih čašu žednome dao,
al žeđ je duboka, i sve je to malo,
nasilje, jauk, svuda se čuje,
bijes u nama probada, ruje,
ćelija hladna moja je soba…
Prije susreta s Brechtovim djelima u zavijutku vremena
čekah ludu trenutka, kralja bez krune, čitah pjesmu
nad pjesmama, zavoljeh miris smirne, oazu
Judejske pustinje i ciprov grozd.
Brechtova misaona snaga je bila izazov zrelosti,
osjetih zbilju i njene utege, sjetih se pričanja
o progonu moje obitelji jer su ostali vjerni
vjerovanju u pobjedu prava izbora,
prevarili su se. Moć tadašnje
vlasti je bila jača.
Prohujala su desetljeća, slijedom događanja
je moja generacija odživjela pad jedne i
doživjela uspon nove države.
u svakodnevici udomih ljubav kao zavjet svakom
buđenju, kao čaroliju koja bdije nad mojim vremenom…