Draga mala ja,
Znam da si umorna. Znam da te boli nešto što ne znaš imenovati. Nitko ne vidi koliko se trudiš. Toliko puta si šutjela jer si mislila da to moraš. Toliko puta si bila hrabra kad nitko nije bio uz tebe.
Želim da znaš da nisi bila kriva. Nisi ti kriva za njihove riječi, za njihove udarce, za njihove šutnje. Ti si bila dijete. A djeca ne bi trebala učiti kako da izdrže, nego kako da budu voljena.
Zaslužila si više nježnosti. Zaslužila si nekoga tko bi te zagrlio i rekao: "Vidim te. Nisi sama. Tvoja bol ima smisla."
Znam da si često mislila da nešto nije u redu s tobom. Da si previše. Ili premalo. Da nešto fali. Ali ne fali ti ništa. Ti si cjelovita, čak i ako su te drugi pokušali slomiti.
Znam da ti je buka bila preglasna, tišina preteška, a tvoje misli kao oluja. Znam da si tražila mir, iako nisi znala gdje se to skriva. Ponekad si pokušavala nestati, ali nisi – i zbog toga ti pišem. Jer si uspjela.
Hvala ti što si izdržala sve što jesi. Hvala što si ostala ovdje, iako si toliko puta htjela otići. Hvala ti što si me dovela do ovog trenutka.
Od sad ja čuvam tebe. I nitko te više neće uvjeriti da ne vrijediš.
S ljubavlju,
ja – ona koja sad zna koliko si bila jaka...
Post je objavljen 13.06.2025. u 13:10 sati.