Na ukočene ruke položili su ti
u trokut složenu tkaninu,
gromovitim plotunima
pozdravili su tvojega sina…
i otišli peglati nove zastave.
Odsutnog duhom,
smjestili su te u automobil,
provozali gradom, pa bolničkim hodnikom,
i istovarili te u sobi broj pet.
Jezovit bio je moj prvi posjet,
ulazak u sablasno hladnu prostoriju,
koja vonjala je po urinu, znoju, krvi… i smrti.
Htjela sam te istrgnuti iz ruku bijelih kuta,
kada s naoštrenom pilom stali su strugati
tanku kožu tvoje zavezane noge…
sve dublje i dublje… sve do kraja…
i drugi put, treći, i četvrti,
sve dok mekani jastuk nije progutao
tvoje (od boli) zgrčeno lice.
Iz jastučnice tek virile su
udubljene, prestravljene oči,
dok niže, na bijeloj posteljini,
velika krvava mrlja
odbijala je osušiti se.
Četiri duga mjeseca!
Glupoj, podloj, odvratnoj sudbini zamjeram,
što se ispriječila između mene
i prekrasnih, dragocjenih sjećanja.
A bilo ih je, bilo ih je…
Naprežem se, ali ne mogu do njih,
jer sav vidni i mentalni prostor zauzele su
slike bijelog kreveta,
zgužvana, krvava posteljina
i poravnani dio zaflekane plahte…
na kojoj donedavno opušteno ležala je…
tvoja noga.
Tugom kačim se
za tugu tvoje ucviljene žene,
kojoj u drhtave ruke spustili su
u trokut složenu tkaninu,
gromovitim plotunima pozdravili su… tebe,
i otišli peglati nove zastave.
#zastave
#slavicalavica
#zgodnonezgodna
#nemirland #kaktusfield
#poezija #audiopoezija
#poetry #audiopoetry
Post je objavljen 10.06.2025. u 10:03 sati.