Život udara tamo di najviše boli. Nije dovoljno što nisi sa nama nego moram tvoju sudbinu prepustit u ruke ljudima koji su mjesecima ignorirali moje krikove... Mjeseci upozoravanja,prijavljivanja i molbi da se nešto poduzme. Tek kada si ti moja hrabra mala lavica uzela stvar u svoje ruke i sjetila se što sam te učila, stvari su se pomakle sa mrtve točke. Ponosna sam... Uz silne ljekove od kojih jedva da funkcioniraš,bila si hrabra i zvala 112. Spasila si sebe od monstruma koji su te pokušali slomiti da zaboraviš na one koji te vole i bore se za tebe. Biti će teško,neopisivo,ali nas nećeš izgubiti nikad. Uvijek ćemo biti uz tebe pa čak i onda ako te pošalju na drugi kraj svijeta. Nema odustajanja,dokazale smo obje da smo jake i da se ne bojimo nasilnika. Napokon opet imam mrvicu nade kako ćeš izrasti u pametnu,snažnu mladu damu.
Post je objavljen 10.06.2025. u 08:46 sati.