''Mislimo da bajka i igra pripadaju djetinjstvu: mi kratkovidni! Kao da bismo u bilo kojoj životnoj dobi mogli živjeti bez bajke i igre! Doduše, mi to nazivamo i osjećamo drukčije, ali upravo to govori da je posrijedi isto - jer i dijete svoju igru osjeća kao rad, a bajku kao svoju istinu....''
Friedrich Nietzsche
U sutonu života dijete u nama nas poziva,
u bajkovitost minulog vremena, u dane
sretnih događanja. Voljela sam tvoje
priče o dječaku pod bijelom brezom
u kamenitom pejsažu dobrih ljudi.
Imali smo crno bijelog mačka
zvani Mačak volio je macu
Juliju, pisao si baladu o
njima, donio si Tedya,
medvjedića koji
ne voli tužne
priče, kaže
u radosnima počiva vaša zbilja.
Griješili smo, bezgrešnost je utopija.
Jednostavno smo bili, još uvijek smo
zaneseni bajkama.
U igrivosti starosti pozivaš me na
karusel želja, osjećam