Lijep tjedan, uspješan, skoro sve je nakon toliko dugog vremena išlo kako treba ići. Niz sretnih okolnosti koje su mi išle na ruku povezujem mimoilaženjem s dimnjačarem koji je žurio na posao u ponedjeljak rano ujutro. Sve je dalje išlo kao po traci, izdvojio bih razgovor na sterilno hladnom bolničkom hodniku s dragom nećakinjom naše neprežaljene Mayday, kojoj sam bio razrednik, što je blogericu i mene još više zbližilo. U srijedu kad je sve iščekivano završilo, napisao sam, ali nisam objavio post "Mehr Licht" (više svjetla, po osporavanim po legendi zadnjim Goetheovim riječima), jer sam se sjetio jednog upozorenja, pazi s kim dijeliš jake osjećaje, sretne i tužne, te ga obrisao. Dva druga posta su bila spremna za objavljivanje i nestala usisana crnim rupama bloga i interneta, no to me sve u ovakve tjedne ni najmanje ne iritira.
Rijeka je osvojila dvostruku nogometnu titulu, i važ je naš, promijenila su se vremena, ni slavlja više nisu kao u Kekovo vrijeme. Smiješni su neki komentari kontra ovakvog raspleta, druga dva grada žive sa svojim klubovima, imamo i mi fanatičnih luđaka na izvoz no divljanje je ipak kanalizirano u centar grada, a eksploziv se uglavnom čuva za dolazak nogometaša na Korzo, to je jučer bilo, čulo se, nešto prije ponoći, a čitam evo da su junaci nogoloptanja već pod gasom (kako im je to samo uspjelo od oko 21 kad je završila utakmica), tražili i dobili Thompsona, još prije mene su neki predvidjeli da ovaj put neće završiti na "Ajme meni, nije mi dobro" i "Najdražoj Rijeci".
Matija je iskoristio današnji praznik i produženi vikend za proslavu svog već prošlog rođendana, tradicionalno roštiljanje, i ovim putem njemu i ekipi želim dobar provod. Otkazao sam u utorak bez puno priče, u sebi sam mislio, u petak, tko živ, a tko mrtav... U nedjelju su izbori bez mojih kandidata, ako drugarica ipak pozove na šetnju do birališta, ja još nisam odlučio između tri opcije, poništiti listić, zaokružiti Ivu ili Marka, koliko vidim, iako ima dosta problematičnih likova uz sebe vjerojatna pobjednica obećava ipak promjenu, transparentniju korupciju, O lijevom i desnom je smiješno govoriti, iza oboje stoji "krupni kapital".
Mirno, konačno s distance, promatram nesnalaženja oko mogućeg prosvjetarskog štrajka, nikad nesposobnije ministarstvo, a ni šlampavija čelništva sindikata, mada oni imaju neko opravdanje, nitko ranije nije došao u situaciju da je potpuno kupljeno čelništvo onog najvećeg sindikata uz nezainteresirano članstvo masovno zauzeto obvezama otplaćivanja kasa uzajamne pomoći.
Post je objavljen 30.05.2025. u 12:35 sati.