IZRAEL ŽELI PALESTINSKU ZEMLJU
Palestinci žive život bez života u Gazi. Benjamin Netanjahu (77) izraelski premijer postupa s njima, prema onom što emitira Al Jazeera TV, na najbrutalniji ratni mogući način. Netanjahu ni taoce svog, Izraelskog naroda koje je zarobio Hamas 7.10. 2023. nije vratio njihovim obiteljima. Nije dogovorio povratak svih tih ljudi, bilo ih je oko 120 zarobljeno. A mogao ih je vratiti žive jer je premijer Izraela i njegova se riječ sluša na svim nivoima vlasti. Poslušao bi ga i Hamas. Kakav je Netanjahu čovjek? Kakav je to državnik? To što radi s Palestinskim civilima, to nije rat, to je područje pokolja, bombama, glađu, neimaštinom, strahom, tjeranjem u neprestana preseljenja po ulicama razrušenih stambenih zgrada. Ipak su kamere nekih novinara snimili i zabilježili za povijest, što radi Izraelska vojska, usprkos tome što je 220 novinara Izraelska vojska ubila u 18 mjeseci rata, da bi zaustavila informaciju o tome što rade Palestincima.
Netanjahu poručuje Palestinskim civilima da su suvišni, da im tu nije mjesto. Vojska Izrela ubila je cijele porodice. Neće imati tko pitati za katastarsku česticu i imovinu, to mu je cilj. Palestince i njihovu djecu ubijaju na najbrutalniji način, vatrom, bombama, izgladnjivanjem. Više od 50 djece umrlo je od gladi. Od djece koje je snimila Al Jazera ostale su samo kosti, obučene kožom i oči koje gledaju. Užas. Strahota. Bolnice su bez lijekova, krvi, infuzije, medicinskog materijala i svi ranjeni osuđeni su zbog toga na smrt, jer su i fizički bez imuniteta, beskrajno iscrpljeni. Pre strašna koncepcija rata je to, dok Izraelci sebe smatraju od Boga izabranim narodom.
NAJBOLNIJA IZRAELSKA TOČKA
Užasno. Izraelci imaju dijamante koje prodaju i s kojima plaćaju oružje, posjeduju naprednu tehnologiju, ali do 1948. nisu imali svoju državu. A Židovi kojih je danas oko 10 milijuna i Izraelu kao narod imaju povijest koja datira više od 3500 godina, unatrag. I to je njihova najbolnija točka. Prema Rezoluciji UN-a iz 1947. to je Rezolucija 181, poznata i kao Rezolucija o podjeli, prostor Palestine podijeljen je na židovsku i arapsku državu. Velikoj Britaniji, koja je taj dio imala kao svoju koloniju, 14. svibnja 1948., mandat je završio. Židove i njen dio države, oko koga je bilo još sporova, istoga je dana priznala Amerika. Odmah potom Palestinci su doživjeli Nagbu - katastrofu , etničko čišćenje. Pojedinci i paravojne skupine Izraela i same vlasti osnovane države Izrael protjeruju i ubijaju Plestince, zatiru njihovu kulturu, čine etničko čišćenje nad Palesticima. Tom ih je prilikom život izgubilo oko 750.000. Svake godine 15. svibnja, Palestinci diljem svijeta, a ima ih oko 12 milijuna, obilježavaju Nakbu . To se odnosi na etničko čišćenje Palestine i veliko uništenje palestinskog društva i naroda 1948. godine. Izrael želi i zemlju na kojoj žive Palestinci.
OSTAJE NEPRAVDA
S ovim ratom, Netanjahu se želi domoći još Palestinskog teritorija, te zbog toga izraelski doseljenici dolaze i protjeruju Palestince iz njihovih kuća i s njihovih posjeda na Zapadnoj obali , ubijajući ih i rušeći im kuće. U Pojasu Gaze nema sigurnog mjesta za Palestince, ubijaju ih na svakom koraku, čine ponovno etničko čišćenje . Ujedinjeni narodi, Opća skupština i Vijeće sigurnosti, ni prsta – radi upozorenja - nisu podigli u vezi s protjerivanjem Palestinaca s njihove zemlje. Kako je to moguć?
Bijeda ove tehnološki visoke civilizacije na Zemlji je ostala - nepravda. Politički dužnosnici često bez razumijevanja situacije, bez ideje o rješenju, promatraju patnju naroda – istrebljenje i etničko čišćenje. I ne čine ništa. Do kada tako? Nitko nezna. Osim samo Netanjahua koji sa Izraelom i Palestinskim civilima upravlja. Izraelci imaju beskrajno strpljenje s Netanjahuom čekajući izručenje taoca, živih ili mrtvih, a Palestinaca je svaki dan u Pojasu Gaze -od 30 do 100 osoba sve manje i manje. Odnosi ih iz života Izraelsko oružje.
Margareta Zouhar Zec
Post je objavljen 27.05.2025. u 11:37 sati.