To može samo žena koja ljubi
Tražiti malo, poklanjati sve
Dani su teški, zagrljaji grubi
A ona nekad vjeruje u sne.
Arsen Dedić
Volim snovitost u zbilji i tvoj osmijeh,
Susreli smo se u brazgotini vremena,
u suncostaju sudbinskog prostora.
Oćutih čežnju za otkrivanjem tajni,
dozvolih pripadanju obuzimanje,
spoznah, čarolija me ne zbunjuje,
ne iznenađuje me krotko svitanje
u podivljaloj igri svijesti i podsvjesti.
Iz zavjeta snova izranja svibanjsko
jutro, cvrkut ptica i sunce na obzoru.
Prilaziš mi ovijen aurom prisnosti,
slutim budnost mene u meni,
uprisutnjenje ljubavi.