Ne možeš biti izliječen u bolesnom društvu,
u lošem okruženju, u bolesnoj sredini.
To je isto kao da čir na želudcu liječiš Gastalom,
kolesterol rješavaš Rosverom, giht Colchrynom,
devijaciju septuma Nasonexom,
hipertenztiju Andolom, anksioznost Normabelima,
depresiju Prozacom, palpitacije Aritmonom
i uvjeravaš se da su znanost i farmacija
maje-više sigurni,
a rizik od nuspojava
prihvatljiv.
Da je mRNA cjepivo
neškodljivo,
da te neće iznevjeriti
kao supruga koja je prije godinu dana
pobjegla s mladim tetoviranim
trenerom fitnessa.
No, unatoč ljekovima
sve si slabiji, toneš.
Osjećaš mučninu, gubiš tek.
Nisi u stanju obići običan krug oko kvarta
a da te ne uhvati slabost i vrtoglavica.
Kada te nepoznata bolest
konačno prikuje za krevet
kao Krista za križ,
odjednom —
razgovaraš s Bogom, vrlo
intimno,
nakon što si ga godinama ignorirao.
Moljakaš ga kao zadnji bijednik bez dostojanstva
da bude milostiv, da zaliječi rane,
rak.
A gore, u stanu iznad,
prelijeva se voda preko ruba kade,
razlijeva se sobama,
natapa parket,
zidove
i kaplje ti po
madracu.
„Još mi je samo to trebalo“, kukaš.
A gore, u stanu iznad,
u zidu skriven raspada se
Uran 235.
Onaj što ga je ostavio ondje
ukokan je
prije godinu dana
u londonskom
Cityju
i sada nitko ne zna
gdje se nalazi taj fisibilan
vrlo poželjan
izotop.
Ne možeš biti izliječen u bolesnom društvu,
u lošem okruženju, u bolesnoj sredini.
Ali Zakon je jasan,
kaže — neznanje nije izgovor…
Potraži spilju
Sedam spavača!
--
Špilja Sedam spavača odnosi se na poznatu legendu koju je moguće naći u kršćanskoj, islamskoj i židovskoj tradiciji. Priča seže u rano kršćanstvo i govori o sedmorici mladića (ili u nekim verzijama više ili manje njih) koji su pobjegli iz grada kako bi izbjegli vjerski progon.
Sakrili su se u špilju, gdje su — prema predaji — zaspali čudesnim snom koji je trajao stotinama godina (najčešće se spominje brojka od 300 godina). Kada su se probudili, progon više nije postojao, a svijet je bio posve drukčiji.
Post je objavljen 23.05.2025. u 17:29 sati.