Na zadnjem katu, u svom impresivnom penthouseu s terasom
na obroncima Sljemena,
ona promatra grad kako se pred njenim očima pretvara u Bombaj–
hoću reći, Mombaj –
zapravo: fuziju Mombaja i Katmandua.
Zg-Mombajdu.
Zatim se spušta u naslonjač,
svečano, kao carica svijeta koji više ne pokušava impresionirati.
Izgledom vuče na današnju Tildu Swinton –
hladna, elegantna, nedohvatljiva.
Pruža noge na niski pomoćni stolić.
Prsti joj se lagano šire od olakšanja.
Bose noge tiho, ali bez pardona, zaudaraju
po salonkama koje nije skinula cijeli dan –
miris karijere, novog auta i Chanel No. 5 u raspadu.
U ruci vape – dug i tanak poput muštikle Marlene Dietrich.
Gotovo zlobna, ohola bijela forma superiornosti.
Udahne duboko.
Otpuhne dim visoko,
kao da tjera duhove bivših što još lebde po njenom feedu.
Gutljaj martinija.
Maslina pluta, usamljena – otok u koktelu života.
U glavi jučerašnji glas AbeAbe Juriša,
izvršnog direktora s kojim je dijelila
dvostruki espresso, hotelske krevete
i prezir prema ponedjeljcima.
------------- „Prestar sam za ovo. Dajem otkaz i odlazim…“
------------- rekao je umornim glasom.
------------- „…u planine Gruzije, Azerbajdžana. Možda Kine.
------------- Vijetnama.
------------- Tamo su žene koje još znaju biti žene.“
Ona ne trepne.
Samo uroni dublje u jastuke.
Oči joj se zmijski suze.
------------- „Ah, vi...
------------- jadni prizori muške nostalgije.
------------- Mamini dečkići u potrazi za pokornošću,
------------- za ženom koja će vam pumpati ego i peglati košulje.
------------- Široko vam bilo.
------------- Uživajte u tišini jezika koji ne zna reći 'ne',
------------- i kuhinji koju ste zamijenili za ljubav.
------------- Mi ovdje, na terasi,
------------- bez vas –
------------- nismo ništa izgubile.“
Otpuhne još jedan dim – gust, bijel, odlučan.
Pogleda maslinu u čaši.
Više koristi od nje nego od većine dateova u zadnjih pet godina.
Zatim se osmjehne.
Ne zbog sreće.
Nego zbog osjećaja ultimativne slobode.
O lijepa, o draga, o slatka slobodo!
Post je objavljen 22.05.2025. u 14:30 sati.