NOSTALGIJA
Puštali smo zmajeve pod vjetra krilo,
bosi trčali uz rijeku,
brzace njene sustizali, prestizali,
voljeli se ispod vrba,
obećanja davali
ne vjerujući
da ćemo ikada biti drukčiji,
a morali smo odrasti,
morali smo zmajeve vjetru pustiti,
rijeku ostaviti,
prestali smo se voljeti,
vrbe su ostale uspomene čuvati,
naše, njihove, nekih novih ljubavi,
obećanja smo o grane vrba objesili,
lađama što mirno prolaze,
na pozdrav mašu,
sebe smo ostavili u koracima
što još uvijek uz rijeku trče,
brzace hvataju,
prestižu rijeku
i naš život odnose u zaborav
Post je objavljen 16.05.2025. u 08:43 sati.