profesor ne ide na put često,
od vremena do vremena.
nekada je putovao gonjen čežnjom,
a od nekog doba napušta svoje utočište
na poziv, jer sve je vidio u filmovima,
o svemu je pročitao u knjigama
i zašto provjeravati je li na arktiku vječni led.
kada se vrati sa sobom uvijek ima
nepisani dnevnik putovanja, nadahnute
pikselizirane zapise s obilazaka putničkih meka,
i u srcu uspomene koje se ne gase, na susrete,
hranu, svjetlost i mirise drugih krajolika.
nakon što se vrati doma ima potrebu
sjetiti se proživljenog, biti dijaprojektor,
projicirati slike prošlosti na zid sadašnjosti.
umjesto da s pažnjom pogleda njegov film,
publika od koje to najviše očekuje,
vadi prašnjavi album crno bijelih
fotografija, i zatrpava ga pijeskom
svojih još odavno ispričanih uspomena.
njegova priča za njih bude samo ovir u kojem
je slika o njihovim putovanjima uramljena,
podsjetnik za samoisticanje, potvrđivanje
vlastite važnosti u svijetu uspoređivanja.
on priča, a oni ga ne slušaju, prekidaju.
ne znaju, ne žele ili ne mogu dopustiti
riječima da ih dotaknu, niti ga pitati kako se
osjećao među skulpturama spomenika gladi
koji se nalazi na obali customs house quay
Post je objavljen 11.05.2025. u 18:51 sati.