Osvanulo kišno jutro,
spavati mi se nije dalo,
sjedio sam dugo u tišini mojoj,
ispratio kazaljke na zidnom satu,
kad su prešle preko pola,
bez otkucaja ponoć tiho došla,
na odlasku mi samo rekla,
nisam više tvoja.
Zbog ponosa i prkosa svog,
ljutiš se bez veze na mene,
zar je važno što su nam kazaljke na satu,
išle u suprotnom smjeru,
kad smo se već ponovo sreli,
ostani kraj mene do kraja života,
nisu nam cvjetale ruže i ti si to rekla,
usamljenosti mojoj puno fali tvoja ljepota.
Vjerovao sam u tebe,
kad mi je u životu teško bilo
koliko puta sam zaželio da te vidim,
i došla si tiho, ukazala ni odkud,
voljeli smo iste stvari,
ostvarili sve naše ideale,
sad na ispraćaju iz naših života,
ovog turbolentnog vremena ostani uz mene.
Post je objavljen 07.05.2025. u 06:51 sati.