Pita me kolega kako je bilo na produženom vikendu.
Odgovaram:
- Bilo je puno lijepih trenutaka,
ostalo je uobičajeni kaos sa dvoje djece,
samo na drugom mjestu.
Ljepšem mjestu!
Učka,
Hum,
Vrsar,
Zarečki krov.
Čak i Dinopark.
(roditelji su stisli zube,
udahnuli i zaronili,
preživjeli kaos, buku, gužvu,
vrtuljke, i sto čuda,
i čak od Velike dobili povratnu informaciju
da joj je to bio najbolji dan ikad u životu!)
Velika se okupala,
dugo se lomila bi ne bi,
more je na kraju krajeva hladno,
ali pobijedila je samu sebe i zaplivala.
Čitamo Morski dnevnik Pauline P.,
a tamo učitelji nisu dali djeci kupanje u svibnju,
imala je stoga moju riječ da se smije kupati,
jer mama nije ko ti učitelji.
Divim joj se na hrabrosti.
Došla sam do koljena
rekla hvala drugi put,
Mala se složila sa mnom.
U hodniku,
u prolazu,
rekla mi je kolegica
(mlađa kolegica,
puno mlađa,
jer sve su mlade):
- Komentirale smo kako danas izgledaš kao grčka boginja.
Nasmijem se i zahvalim.
Nosim maminu bijelu haljinu,
duga do pol lista,
gumbi sprijeda od V izreza s kragnom do ruba,
strukirana,
a dolje se širi,
lepršava u padu,
četiri rasporak,
smeđi remen.
Vjerojatno više ne postoji ni zgrada u kojoj je bio dućan u kojem ju je kupila,
ali neki krojevi su vječni,
neki dizajneri vole žene,
pa i njihovi krojevi traju
sve dok bude žena.
Sa srcem je sve u redu,
kažu dva kardiologa,
krv,
holter,
uzv srca,
jedino ergometriju nisam napravila,
jer mi se ne da,
a ionako landram gore dolje stalno nešto.
Međutim, i dalje me boli u prsima,
u kičmi,
steže u grlu.
Neće mi se biti hipohondrična,
ne da mi se više istraživati tijelo.
Psiha je vjerojatniji uzrok.
Kad svi i sve dolazi na red prije mene.
Prestala sam dojiti,
noći su sada normalnije,
pa malo čitam prije spavanja,
pauza na poslu,
klupa i sunce,
kratki predasi.
Idem puževim korakom prema otimanju vremena za sebe samu.
Post je objavljen 05.05.2025. u 11:23 sati.