ZAGREBAČKE OMICE I ŠPREHA
Nisu ni omice kak su nekdar bile. Omice moreju biti
i dobro držeće fufcigerice.
Hočeju lepo zgledati pa gombaju.
Voliju se zrihtati i imati lepu ganc novu obleku.
Kuhati znaju.
Buju nas razveselile s ajngemahtecom, pohanim picekima i šnenoklima.
Brineju se za vnučke i pelaju ih v špilšul.
Ima omica koje vnučke učiju kak saditi salatu i mrkvicu. Vnučkima je to baš fajn.
Šik omice ideju i na špancir cuzamen. Imaju one svoju pajdašiju.
Osećaju se kak puce. Skidaju s aufingera lepu klajdu ili ancug, metneju rinčice, upicaniju se. Onda cipelcugom, poprečki, ideju do firtlskog birca. Tu se puce najdeju na kavi, a ak je vruće može krigl piva, a usput i pljuga.
Škicaju prisutne i glediju ko ima vinerštube, a koja puca ima preveč nalarfane čube.
Kad su se naklafrale i nažlabrale, a doma nemaju bedinericu, caltaju, daju oberu tringelt i ideju doma.
Fakat je bilo dost. Kakvi cajti.
Post je objavljen 25.04.2025. u 11:05 sati.