Marketing
Još jedan razlog
Vrata svijeta (1994), ugljen na natron papiru, 100x70cm
zašto volim Buka i Millera
jest to što u njihovim djelima
nećete naći riječ
o velikoj ljudskoj drami,
Drugom svjetskom ratu,
holokaustu,
strahotama,
stradanjima —
i to je sasvim OK.
Jer morate shvatiti
da taj svijet
nije i vaš svijet.
Niti je vaša umjetnost
epifenomen
svemoćnih klaunova na prijestolju,
što za doručak
smlate tacnu kokaina, Pervitina
i Eukodala,
za ručak se pucaju injekcijama
blendiranih bikovih testisa.
Za večeru, naravno, gutaju
-barbiturate.
Kad je počeo rat,
Miller je jednostavno
digao sidro i
napustio Europu.
Otišao je iz Grčke,
gdje je uživao
u suncu, moru —
i grčkom stanju
uma.*
Vratio se u domaju,
i novokorakom
obišao Ameriku.
Potom je napisao
The Air-Conditioned Nightmare
putopisni esej, žesto-
ku kritiku američkog društva
dok je dobra stara Europa ’41.
stenjala pod nacističkom čizmom
kusajući vlastito govno.
Henry. Onaj drugi Henry. Henry Chinaski
(alias Bukowski) nije prošao novačenje.
Vojni psihić
služio se
strukturiranim intervjuom
pri procjeni
emocionalne i mentalne stabilnosti
topovskog mesa.
Chinaski je rekao da je rat
kretenska stvar.
Psihić ga je nešto kasnije upitao:
„Želiš li u rat?“
— „Da.“
Ipak, najljepše je to sažeo Matisse.
Nakon pada Franca
i uspostave demokracije,
Guernica je konačno prebačena
iz američke MoMA-e u Španjolsku.**
Svi su bili ludo ushićeni.
U toj bujici oduševljenja,***
dok su kustosi iz šteketavih usta
mitraljirali rafale bombastičnih superlativa
a političari pred kamerama
mudro klimali glavama
Matisse je gospođici iz paviljona
tek mirno došapnuo:
„Dva su svjetska rata prošla,
a niti jedan nije ušao u moje slikarstvo.“
________________________________________
* grčko stanje uma:
slušaj grčkog pjesnika Katsimbalisa
kako s vrha Akropole
glasnim kukurijekanjem
budi atenske pijetlove
u dolini.
** Iz američke MoMA-e,
ali ne u Baskiju, već u Madrid — u Prado,
pa potom u Centar umjetnosti Reina Sofía
(gdje se i danas nalazi) —
pod izlikom da je prekrhka da bi se
prenijela u Baskiju.
Providna li šovinističkog manevra!
*** Guernica nije samo slika —
to je krik u sivom.
Na tom platnu
ne vrišti samo Baskija,
već čitava civilizacija
na rubu samouništenja.
Svaka figura — rana.
Svaka sjena — rana na rani.
Nema boje — nema bijega.
Nema nade.
Krvavi žrtvenik
dvadesetog stoljeća.
Post je objavljen 23.04.2025. u 14:01 sati.