Uskrs kod Dolores 2025 (link)
Niz lijepih dana, još kad bismo naučili ponovo kontrolirati živčane procese sve bi bilo za plus pet. Jučer smo imali ciljanu šetnju do riječkog Korza, drugaričin učenik je kandidat za riječkog gradonačelnika, a učenica za županicu, naravno bivši učenici za skore lokalne izbore, pa je red bilo potpisati im podršku, makar ja njihovu stranku nazivam drugovima koji griješe, ali moje opcije ionako nemaju kandidate i raspravljaju o glupostima umjesto o svakodnevnim problemima, ispod časti je valjda učiti od boljih od sebe, čitaj Heidi Reichinnek i ACO. Bivša razrednica je kod štanda dočekana kako priliči, doma smo se vratili s dvije sadnice rajčice koje su isti dan zasađene i cvijećem, u bezidejno napravljenoj stranačkoj platnenoj vrećici, koja je danas dobro poslužila za nošenje uskrsnih znakova pažnje kod Dolores, iako nam je sto put ponavljano da se daruje za Božić, a ne za Uskrs, nikad nismo dopuštali da nas lijeve dogme sputavaju, a kamoli ove.
Dakle danas smo bili na tradicionalnom uskrsnom druženju kod Dolores, u istom sastavu kao, što se poslije uspostavilo, prije dvije godine, Dolores je, što smo baš svi zaboravili, bila prošle godine kod sina u Nizozemskoj, prijatelji u Portugalu, a ja nisam siguran gdje smo bili nas troje. Naime zahvaljujući svojoj zaboravnosti svi osim Jina smo punom parom udarili po raskošnom uskrsnom doručku, druženje je počelo točno u podne, Jin i ja smo doručkovali doduše doma, mi ranoranioci, no to nije bio razlog njegovog ignoriranja doručka, on ima znatno razvijeniji njuh od nas, a mi smo baš svi zaboravili da kod Dolores gozba ne završava nikad doručkom, tek kad je netko, možda i ja, pitao kad će gibanica, Dolores je odgovorila malo zbunjeno, pa slatko ide valjda nakon ručka. Ipak, pojelo se, kako da ne, nije bila samo jedna vrsta pečenja, mada je Dolores toliko iživcirao tok rasprave o vremenu Gabriela D'Annunzija i filmu kojeg je samo ona gledala, da je u jednom momentu izgledalo da bi se društvo moglo razići bez meni ipak najvažnijeg gastro dijela, slatkog. Ali za razliku od političara kod nas se uvijek nađe neki konsensus, svi smo se složili da je kao političar D'Annunzio bio beznačajna budaletina i cirkusant.
Kolači su bili standardno vrhunski, malo me ovaj put gibanica iznenadila, kao i uvijek iznad kategorija, ali nije to bila ona vareška gibanica čiju sam slavu ja širio gdje god bih se našao, nego, ako sam dobro upamtio prekomurska, Dolores ne odgovara na poruku mobitelom, a post više ne može čekati.
Post je objavljen 20.04.2025. u 22:44 sati.