U redu za blagajnu.
Spar.
U košarici gablec,
šeri rajčice,
zrnati sri,
dva komada pohanog.
Duljina reda,
kao za Thompsonov koncert.
Od četiri rade dvije blagajne.
Gospođe u najboljim poznim godinama iza mene komentiraju,
jedna viša, druga niža:
- Rade samo dvije. - kaže viša, jer vidi preko glava u redu.
- Samo dvije?
- Šta ne otvore i ostale?
- A trebalo bi.
- Sad će se ono dvoje ubaciti preko reda!
- To nije red.
- A evo ga, oće.
I zaista jesu.
Ubrzo se otvara i treća blagajna, pod brojem 2.
- Sad evo radi i treća blagajna.
- Koliko ih radi?
- Tri. Druga, treća i četvrta.
- Četiri ih rade?
- Tri rade, druga, treća i četvrta. - ponavlja viša koja vidi.
- Znači četiri?
- Ma ne, prva ne radi, rade druga, treća i četvrta.
- A trebalo bi otvoriti i tu prvu.
- A trebalo bi.
Prve gužve na blagajnama kao znak dolaska proljeća,
iliti Uskrsa.
Iako, u 11 sati svakog dana kad počinje pauza ...
Općinskom sudu,
Općini,
Gradu,
Područnom uredu HZSR,
HZZO
Poreznoj...
... sva sila gospode u najboljim poznim godinama ide u nabavku,
pa je nama proljeće svaki dan.
A unatoč mojim afinitetima,
predispozicijama,
i dobroj volji,
ipak ne mogu jesti burek svaki dan.
Post je objavljen 16.04.2025. u 11:45 sati.