Slave te,dižu,
vješaju lovorike oko tvoga vrata...
No kada zatvoriš izvanjska vrata,
sam ostaješ.
Tko će ti pjesme sklepati?
Tko će ti lovorike oko vrata vješati?
Tko ti potvrđivati?
Tko ti skandirati?
Nitko..
Do onoga u tebi
sa sobom i Njim.
Onaj nevidljivi, neopipljivi,
velik u tišini i samoći.
Jer jedino je tada
tišina zaglušujuća,
popularnost nevidljiva,
a tvoja istina dovoljna i voljena.
Jedina je to medalja
koju vrijedi slaviti.
Post je objavljen 14.04.2025. u 13:15 sati.