Ja ispred svijetla. Svjetlo iza mene. Svjetlo iznad mene. Svjetlo oko mene. Postajem svjestan činjenice da sam Svjetlo. Postajem svjestan da tijela više nema. Postoji samo misao – Ja jesam. Tko izgovara tu misao, zapitao sam se. Ti koji si Svjetlo. Došla je ta čista misao. A onda sam ga primijetio. Što je smrt? – upita me. Kažem mu – kraj. Gledao me je neko vrijeme, a onda mi kaže – Vi se bojite smrti u smislu kraja vas kao pojedinca. No, vi nikada ne umirete. Biti sve, u jednom trenutku, ne znači nestanak. To je trenutak kad si se vratio izvoru. Ti tada jesi. Znaš li što to znači? – upita me. Šutio sam. Nasmijao se. Kaže mi – U izvoru, uvijek jesi. Kad se odmakneš od izvora, tad se krećeš. Postaješ podložan vremenu. Kad jesi, tad vrijeme nestaje. Smijao se dosta dugo, a onda je rekao – dosta je za danas.
Post je objavljen 10.04.2025. u 00:01 sati.