Uvijek me iznova iznenadi ljudska prilagodljivost. "Eto Trump je predsjednik SAD-a i nije smak svijeta."
"Nije još kod nas.", odgovaram i dodajem:"Bilo je to doba fašizma, sunce je sjalo kao i obično, ljeti su zalasci bili prekrasni, u većem dijelu svijeta su ljudi žurili na posao, čak su nekima i plaće rasle, nije svako zlo odmah zlo za sve"..."Pa o tome ti i govorim, bahatost u EU već nije imala granica." Prekidam razgovor i pitam za zdravlje junačko i u duhu preporuke našeg Sewena, jebe li se što, s tim da budem iskren, opet sam izbjegao navedeni glagol, upotrijebio sam glagol koji označava istu tu radnju, vršenu ne misionarski nego sa stražnje strane objekta koji "trpi radnju".
I ja sam se sam vrlo brzo prilagodio na novi način života u mirovini, prilagodljivo biće, i čak mi ni najmanje ne nedostaju ona uzbuđenja i napetosti vezane uz radno mjesto, doduše i onda sam branio reakcionarna stajališta da je rad stvorio majmuna, a stvaralaštvo ponekog pravog čovjeka. Ljudi su prilagodljivi i opasni, no dok opće ludilo vrije, to više nije za tolerirati, opasnosti tamo gdje se najmanje nadaš, dvojica zastupnika njemačkih Zelenih, iznijela nevjerojatnu ideju, opća vojna obuka za sve od 17 do 67, za žene i muškarce (jer visi u zraku opasnost s Istoka). Ma idite bre tamo gdje bi vas bloger Sewen bez zadrške poslao i naučite koristiti ono što navodno svima visi nad glavama. Do sad sam bio miran barem s te strane, uljuljkao se, ako i izbije rat prestar sam za novačenje i ostaje mi samo briga oko grijanja, vidim na FB kako mi se čeliče FB prijateljice iz Ukrajine po stanovima, meni i 23 temperatura premalo, za hranu se ljudi i beštije uvijek snađu, znači ostaje problem lijekova.
Prilagodljivo razmišljamo dok nas sudbina ne tresne po glavi, kao moju frendicu, koja je odjednom od najveće oportunistice, svojom nepokolebljivošću postala zvijezda novog štrajka...
Post je objavljen 09.04.2025. u 11:37 sati.