sjedim na brdu,
ništa posebno.
jutro miriše na još jedan život
u pokušaju.
a onda, iznenada, dvadesetak bijelih kampera
provoza se rascvjetanim poljem.
na čelu im crni kombi, predvodnik.
podsjećaju na neko
automobilsko stado.
gledam ih, svi isti, svi sterilni.
na krivi način traže sreću,
pomislio sam.
- jebena sekta!
nedugo zatim, iz suprotnog smjera
prođe crni auto stranih tablica.
na prikolici vuče
dobrog starog Fergusona,
koji pak na sebi ima prikačen svinjovoz.
taj kavez, tako prazan,
izgledao je tako usrano tužno
da mi se srce stislo kao da
me je šaka svijeta stisnula za jaja.
i taman kad sam pomislio –
eto ti ga na!
tuga uvijek nađe put
– brgljez!
sleti na moje koljeno
i raspjeva se kao da ne kuži
gdje se nalazi.
bio je lijep, jebeno lijep!
s tim plavim, crvenim perjem,
egipatskim eye linerom
i belkantom
zbilja mi je prodrmao srce.
za trenutak sam povjerovao u mogućnost
nježnosti, ljubavi i sreće.
ali minutu kasnije,
eto ti njega, s najnovijim traktorom
i gomilom stajskog gnojiva.
projuri cestom
te rasu govna na susjedno
tek malčirano polje.
kakva poezija!
sve opet zaudara na sranje.
Post je objavljen 06.04.2025. u 23:17 sati.