Arte- gost Jonathan Meese
"Ja ne znam jesi li ti logičan ili nelogičan, ali hvala da si bio tu."- govori pred kraj emisije hostesa razgovora Jagoda Marinić svom gostu (umjetnik Jonathan Meese). To je indirektan odgovor na zahtjev jednog od vodećih umjetnika današnjice iznesen tijekom razgovora :"Treba misliti logično poput mister Spocka!"
Arte, televizija na kojoj je išao ovaj razgovor, svakako nešto najzanimljivije što sam slušao i gledao u zadnje vrijeme (na Jagodinom licu se primjećivao trud koji ulaže uspješno prateći genijalnog luđaka, kojem po uobičajenim mjerilima nisu "alle Tassen im Schrank" (sve na broju), znači Arte je jedini TV program koji povremeno pratim uz 3Sat. Kad smo nabavljali i instalirali satelitsku antenu, jedini zahtjev nam je bio, namjestiti programe da su ova dva na dohvat ruke, ostalih stotinjak su nam irelevantni.
Jonathana Meesea sam predstavio na blogu jednim provokativnim radom u vrijeme iz kojeg su nestale u bespućima mreže sve ilustracije postova, a u jednom muzeju, nisam više siguran kojem, sam se upoznao s dosta njegovih radova. Znao sam da je rođen u Japanu, čuo za par skandala koje je izazvao, više suđenja zbog tužbi izazvanih nerazumijevanjem njegovih umjetničkih provokacija, nijednom nije osuđen, sad ispada da do ovog Jagodinog intervjua o njemu nisam znao gotovo ništa, a očito ne samo ja.
Jagoda Marinić je ne samo uspješna i višestruko nagrađivana spisateljica hrvatskog porijekla (roditelji su joj došli iz Hrvatske u Njemačku prije njenog rođenja), već i sugovornica kakva se rijetko sreće. Za moj post na ovom blogu posvećen njenom osvajanju ugledne njemačke nagrade, poslao sam joj link na stranicu, zahvalila se na hrvatskom jeziku i citirala jedan dio mog posta, a i u intervjuima koje vodi je vidljivo kako pažljivo sluša sugovornike.
U razgovoru saznajemo da je J.M. u školi imao problema sa snalaženjem, on govori da je već tada pročitao ili mu je pročitano više priča nego njegovim vršnjacima, da su živjeli u paralelnim svjetovima, treba znati da je prije škole kad je s mamom stigao u Njemačku znao samo japanski jezik i to neke probleme objašnjava. Dalje saznajemo da spada u kategoriju onih meni obično jako antipatičnih "maminih sinčića". Mama mu je uzor, još je živa i životna u 95.godini, njegov uzor i "Führer", i tu upotrebljava riječ koju Nijemci izbjegavaju koristiti, za sadašnju situaciju u svijetu kaže da je eto njegovoj mami izuzetno dosadna i predvidiva, da je tu sad za nju farsu, već proživjela na skoro identičan način i nije mislila da bi se takve stvari mogle tako ponavljati. Saznajemo i da Jonathan Meese posjeduje ogromnu biblioteku i da kupuje sve napisano, naravno nije baš sve te desetine tisuća tiskovina, od stripova nadalje, i pročitao, niti vizualne medije pregledao, saznajemo da je enciklopedijski obrazovan, meni su naročito zanimljiva bila njegova zapažanja o religiji i duhovnosti uopće, filozofskom odnosu subjekta i objekta, o stvaralačkoj utopiji i idealu diktature umjetnosti. Baš kad pomisliš da je došao "do ruba pameti" slijedi izuzetno oštroumno zapažanje.
Arte ima program i na francuskom, pa se intervju može vjerojatno naći i s francuskim titlovima, a znalci mogu na youtube vjerojatno izvući i engleske.
Završavam, predug sam, posebno9 na temu umjetnosti.
p.s.
I ove godine su mi stigli domaći limuni iz Dalmacije, i ne samo oni, ima i meni dragih kvalitetnih tamnih čokoladica, išao sam googlati jel meni nekad dragi Bobis na koji su me podsjetile još postoji, postoji, ali ne nalazi se više u Splitu, stiglo je i vrhunskih smokvi, sve nas izuzetno obradovalo, hvala i ovdje dragoj blogerici, nešto ipak malo manje kontroverznoj od junaka mog današnjeg posta!
Post je objavljen 04.04.2025. u 22:06 sati.