Livia Less
Dinaja je promatrala orla
utorak , 12.03.2013.
Dinaja je promatrala orla. Duboko u duru, pjevao je borac.
Duboko, dublje, plodna repatica zagledala se u Dinaju.
Dinaja je uglancala cvijeće, ploče koje gibaju mirni zrak sobe,
uvježbala pa stišala krhka mjesta, sve otkud klije praštanje
/ nakit svoj /na najtanjem vratu/u majušnim rukama
Dinaja je držala na dlanu orla. Orla sreće.
A lopoči bijeli, i ponegdje breskve okružili su predio sjajnog zraka.
Tu nasred iste te sobe, Dinaja promatra njegove kapke
i zvoncem čarobnim i zrncem svilenim dotaknuti će pero
još noćas zavitlati sve dovršene priče, zavijoriti početak,
a orao, podignuvši rame, reći će:
Drži me tu, i drži me uvijek gdje god je uvijek
na tvom početku dovršene priče.
Zelena rijeka, tišina močvare, cvrkut barskih ptica i lopoči.
Nad rijekom kruži orao, moćnik nebeskih visina. Na delti,
gdje se grle nebo, zemlja, rijeka i more vidjesmo čudo.
Sletio je na dohvat ruke, u oku vidjeh eksploziju boja,
začuh kliktaj moćnika, osjetih buktanje snage.
Nebeski orao posvećuje ljubav iz moje dovršene priče.