Marketing
365
Vraćali smo se sa sprovoda uglavnom u tišini, svatko sa svojim mislima. Veći dio puta pratio nas je neobičan. bijeli oblak. Usamljen, velik kao najveći cepelin. Svojom veličinom, ali i lakoćom kojom je plovio po jasno plavome nebu, skoro jednako jasno je odražavao ono što smo mi u tom trenutku osjećali.
Posljednje tri smrti su bile teške. Nevjerojatno teške... ali obzirom na njihovu neminovnost, sve što smo mogli tražiti je da završe onako kako jesu.
Otprilike.
Možda smo se tiho nadali i nečemu drugačijem, ali nikako se ne bismo usudili tražiti više.
Imali smo dovoljno vremena za pripremiti se i pomiriti sa svime, taman toliko da se na kraju usudimo i odahnuti.
Svo troje su praktički do kraja uspjeli ostati na nogama, i bez suvišnog mučenja... što je puno značilo i njima i nama.
Uvijek kada čujem da je preminula neka starija osoba, ja ću najvjerojatnije iz pristojnosti rodbini izraziti sućut... ali ono što ću stvarno u tom trenutku osjećati, zapravo je sreća.
Sretna što je pokojnik doživio tako lijepe godine, a ako je imao miran život, i jednako takav kraj, moja sreća je time veća...
Ne tuga, ne ravnodušnost... sreća je ono što stvarno osjećam. A za takav osjećaj je bilo potrebno u ranoj mladosti gledati u širom otvorene, plave, dvoipolgodišnje oči... i upiti u sebe svu onu bol i očaj kojega su one tada izazvale.
Moj brat nije bio star. Da su okolnosti bile drugačije mogao je još nekoliko desetljeća biti dobar ovome svijetu... ali obzirom na iste okolnosti, i kako je sve moglo biti, ni u njegovom slučaju nemam se pravo previše žaliti.
On sam također nije. Dapače, uvijek je bio spreman na 'uncutarije, pa i onda dok je nama svima već bilo (pre)teško gledati ga.
A nije ni odustajao.
Jedva mjesec dana prije svog odlaska, oduševljen stupastim voćkama odlučio je u svome vrtu posaditi red istih.
Uspio je posaditi jedan dio. Za preostale su rekli da predugo stoje u vodi, ali da ja mogu pokušati jer da će ih vjerojatno baciti.
Vraćali smo se sa sprovoda uglavnom u tišini, svatko sa svojim mislima. Veći dio puta pratio nas je neobičan. bijeli oblak, i u prtljažniku četiri mlade voćkice.
365 dana nakon, ponosna sam na dvije koje su uspjele.
Post je objavljen 02.04.2025. u 15:00 sati.