Marketing
Rode
Danas su mojim nebom klizile rode, tihe sjene na plavetnilu, vječne putnice između svjetova. Kružile su, kao da traže odmor, kao da im vjetar šapuće da negdje dolje postoji zaboravljena bara, preostali kutak vode gdje mogu utoliti glad i skupiti snagu za nastavak svog puta.
Tko zna odakle su došle? Možda iz dalekih afričkih savana, gdje su zimi tražile toplinu i obilje, ili s nekih riječnih obala, gdje su danima stajale u plićaku, razmišljajući o povratku. Ali zov doma uvijek pronađe put kroz oblake. On je upisan u njihovim krilima, u ritmu njihova leta, u nekoj tajnoj melodiji koju nose u sebi.
Tamo negdje, na krovovima i stupovima starog sela, čekaju ih gnijezda, nestrpljivi pogledi onih koji vjeruju da donose sreću. Možda negdje na pragu netko gleda u nebo i uz osmijeh šapće: „Vratile su se.“ Jer rode ne donose samo novi život, one donose nadu – svake godine, nepogrešivo, kao kazaljka sata što mjeri prolaznost i ponovni dolazak ljeta.
Kad ih ponovo vidimo, to će biti u nekom kasnom ljetu, kada nebo opet postane njihova cesta prema jugu. Proletjet će visoko, ne osvrćući se, nošene nevidljivim nitima vjetra koji ih vodi kroz godišnja doba. Nestat će na horizontu, ostavljajući samo prazninu u zraku i tiho obećanje da će se u proljeće opet vratiti, slijedeći isti nevidljivi put kojim su i došle.
Post je objavljen 01.04.2025. u 18:50 sati.