"Ionako ne vjerujem da ikoga treba uvjeriti u skori kolaps. Upravo suprotno, osjećaj svijeta koji se urušava je sveprisutan. U ovom fenomenalno bogatom svijetu, unatoč svoj tehnologiji i kompetencijama, nigdje više ne postoje rezerve. Nekoliko desetljeća privatizacije, povećanja efikasnosti i financijalizacije, i odjednom je sve iscrpljeno. Periodi praznog hoda, koji bi bili potrebni da bismo imali vremena u slučaju nužde spriječiti najgore, više ne postoje. Energija koju ljudi mobiliziraju u izvanrednim situacijama već je kao fiksna veličina uplanirana u normalnost neoliberalnog pogona. Upravo zato što to svi osjećaju, reakcije se do te mjere razilaze. Jer s gledišta gubitka budućnosti fantomski posjed i grabežljiva, rabijatna samoafirmacija itekako počivaju na osebujnom tipu racionalnosti. Tko više neće moću participirati u budućem bogatstvu, namiriti se želi barem u općem paklu sadašnjice. To malo uništavanja si ne dam oduzeti!" (Iz prijevoda u pripremi.)
Post je objavljen 29.03.2025. u 14:04 sati.