Izbacim instinktivno skoro svaki put pjesmu zloslutnicu nakon znakovitih besanih noći. Sve što je moglo krenuti na loše, krenulo je, tako to uvijek biva. Pokušavao sam se opustiti koliko je u takvim situacijama moguće slijedeći staru istočnjačku mudrost, da kad posrćeš treba što opuštenije primati udarce, jer što si ukočeniji i više se opireš, bolniji će biti pad i teže ćeš eventualno ponovo ustati.
Specijalist odnosno ovaj put specijalizant, ali svakako onaj koji odlučuje o sljedećem koraku liječenja, je kasnio oko dva sata s pregledom, sestre su napravile nužna uvodna snimanja, održavajući kakav takav red u novonastaloj gužvi, samo kritizeri se pitaju gunđajući je li to njihov posao ili nije. Ostao bih ja potpuno miran, jer znam iz iskustva na svom poslu, da najbolji po pravilu kasne, da nisam shvatio da iako sam došao dva sata ranije neću stići na vrijeme za Jinovu injekciju. Pokušao sam i tu ekvilibrirati, poslati poruku drugarici na vrijeme, ni prerano je buditi, ni prekasno za pripremu, valjalo joj se za tu osjetljivu stvar neočekivano snalaziti samoj. Prisjetio sam se zadnje poruke što sam mu ostavio prije nego što sam otišao u nespokoj, što god se meni događalo, budi dobar, i, kasnije sam čuo, bio je.
Pisao sam već, KBC je pun mojih bivših učenika i njihovih mami, ali nikad namjerno nisam išao tražiti vezu. Saznavao bih stvari iz prve ruke u slučajnim susretima na bolničkim hodnicima. Tako i jučer, iskrsnuo je hitni zahvat na malom djetetu i dvoje koje smo mi čekali, angažirani su za pomoć pri anesteziji. Saznao sam i da ako "bude sreće" i budem nakon svega odmah upućen na injekciju, tamo me čeka jedini doktor za kojeg sam želio da ne bude tamo. Inače prvo što mi je palo na pamet, prekjučer sam prvi put jeo jagode, na akciji, ali su bile ukusne, prije sam praznovjerno, jer u tim stvarima sam praznovjeran, dugo razmišljao koju ću želju poželjeti, nisam se mogao sjetiti ničeg boljeg, od općenitog, neka ne bude najgore, sad sam se odmah sjetio da sam mogao zaželjeti da mi ovaj doktor nije na tom zahvatu.
Inače "moj izvor" je visoko pozicionirani političar i on zna da i ja to znam, balansiramo dijalog, pita jel se još čujem s drugim profesorom s kojim sam bio dobar "pjesnikom krstijanom", potvrdno klimam glavom, svaki put kad se vidimo srdačno popričamo, politika prešutno nikad ne dođe na red, posebno na bolničkim hodnicima shvatiš koliko je nebitna, ali i presudno bitna. Rasprava nikud ne bi vodila, ja bih rekao da je nespojivo da doktori rade i javno, a istovremeno i privatno, on bi rekao, pogledaj koliko je novca ulupano u tu opasnu olupinu od broda Galeb, njegov argument je uspješniji i jači kod glasača, jer bolje od mene zna što kod "naroda" pali, a živimo u demokraciji, zar ne?
Pregled je prošao ipak dobro, specijalizant je bacio pogled na snimku, ustvrdio da je mrvicu bolje od prošli put i zakazao novi pregled za mjesec dana. Taj eksperimentalan lijek je skup, neće ti ga produžiti, ako ne vide napretka, kao što je već kod mene slučaj s drugim okom, ako želiš svjetlost imaš toliko privatnih klinika. Zahvat je razliku od onog doktorice prošli put, prošao tako da sam ga osjetio i čitav dan proveo krećući se praćen krugovima i oblačićima ispred sebe, ipak noć je prošla mirnije od očekivanog i evo, opet pišem jutarnji post do sljedećeg pregleda...
Ipak je za Jina i mene vidljivo svanuo novi dan, drugarica još zasluženo spava.
Post je objavljen 27.03.2025. u 07:06 sati.