Recimo da sam imao šansu
i da sam sam sebi kriv
da je trebalo umjerenije
tumačiti te kotrljajuće valove
sirove strepnje i tvoje šutnje
ne odmah suludo vrištati
na prve proljetne mušice
i smijati se delirijumskom ludilu.
Recimo da to nije bilo baš vedro nebo
iz kojeg su pljuštale zablude
bezosjećajnih tragova
naših zamućenih suludosti
recimo da nismo goli jedrili kroz noć
zaobilazeći zanijemele fregate
spavajućih moralnih pravednika
još ovaj mrak je pripadao nama.
Recimo da sam te opet prevario
i da ovo nema veze s poezijom
laštenje trenutka odluke.
Post je objavljen 26.03.2025. u 05:18 sati.